Wong Kar Wai

Wong Kar Wai je uz Johna Wooa i Tsuija Harka najveće ime honkonškekinematografije. Unatoč tome, u njegovoj biografiji nećete naići na onukoličinu pikantnih detalja na koju ste navikli nailaziti u biografijamaredateljskih ekscentrika. Filmski mag nikada nije pohađao filmsku školui svoju intimu skriva kao zmija noge. Kako u njegovim filmovima svepršti od podteksta i simbolike, Wong Kar Wai se tijekom godinaprometnuo u ikonu ljubitelja art filma i čestu temu seminara naakademskoj razini.

Redatelj, pravim imenom Wang Jiawei, rođen je u Šangaju 1958, no djetinjstvo u tom gradu nije dugo trajalo jer njegova obitelj već 1963. seli u Hong Kong,a petogodišnji Wong odvaja se od brata i sestre koje nakon toga cijelodesetljeće nije vidio. Dok je studirao grafički dizajn na honkonškojPolitehnici, razvio je neobično jaku strast prema fotografiji, posebnoprema djelima Roberta Franka, Henri Cartier-Bressona i Richarda Avedona.Nakon diplome, 1980, upisuje tečaj produkcije na lokalnoj postaji TVBasistirajući producentima dramskog programa i tezgareći ponajviše nasapunicama, a dvije godine kasnije prihvaća se pisanja scenarija zadugometražne filmove. Od desetak scenarija koje je napisao sredinomosamdesetih najboljim smatra onaj za 'Final Victory' koji je napisao pod mentorstvom Patricka Tama.

Iako njegov dugometražni prvijenac 'As Tears Go By' iz 1988. prema mišljenju mnogih dosta duguje Scorseseovu 'Mean Streets', publika u Kar Waievom filmu odmah prepoznaje originalni vizualni stil, a isti ubrzo postaje veliki hit u Kini. Doživljava i prvo međunarodno priznanje jer je film bio prikazan i u specijalnoj kritičarskoj sekciji u Cannesu. Wonga tada smještaju u grupicu najperspektivnijih pripadnika honkonškog Drugog Vala iz sredine osamdesetih (uz Eddiea Fonga, Stanleya Kwana i Claru Law) koji se u poetičkom smislu naslanjaju na djela predstavnika Novog Vala iz šezdesetih; Tsuia Harka, Ann Hui i Patricka Tama, Wongova mentora i suradnika koji na mladog štićenika prenosi interes za teme kulturne dislociranosti i otuđenja.

Inovacija Drugog Vala odnosi se na svježi vizualni pristupnove generacije, ali i na daljnju razradu političkih pitanja koja su seticala podvojene pripadnosti građana Hong Konga koji su tada, 1984.spekulirali o neizvjesnom ishodu sino – britanskih sporazuma kojima bise Hong Kong, tada pod kolonijalnim nadzorom Velike Britanije, vratiomatičnoj Kini (što se 1997. i dogodilo). Drugovalovci su se te temeprihvatili ozbiljno i s mnogo introspekcije, pa je hongkonškakinematografija doživjela novi nivo zrelosti.

Wongov drugi film, 'Days of Being Wild', koji nastaje 1990. pod budnim supervizorskim okom spomenutog Patricka Tama, unatoč zvjezdanom castu i velikom uspjehu na Hong Kong Film Awards, gdje osvaja nagradu za najbolji film i najbolju režiju, kod publike prolazi nešto slabije, kao i 'Ashes of Time' iz 1994. Srećom, u pauzama snimanja potonjeg Wong u miru kafića Holliday Inn piše svoj sljedeći scenarij i hvata povoljno svjetlo ne bi li snimio kadrove za još jedan film. Džabalebarenje uz kavu mu se i te kako isplatilo, jer je film o kojem se radi kultni 'Chungking Express', uvrnuti romantični triler kojeg je, odmah nakon debija 1994. Quentin Tarantino ugrabio za prvi projekt svoje distribucijske kuće Rolling Thunder.

U filmu 'Chungking Express', koji se sastoji od dvije priče o dva policajca (223 i 663) u ljubavnim jadima, Wai je definitivno pokazao sve majstorije svoje kamere (fenomenalni Christopher Doyle) – fantazmatske slow motion scene, distorzirane close – upovei scene tučnjava snimljene iz nekoliko različitih kuteva, ali i da seuspješno hvata u koštac s osjetljivim obradama dubljih tema kao što suotuđenje u velikom gradu i prolaznost ljubavi i vremena koju duhovitoparabolizira pričom o povezanosti ljubavi i roka trajanja limenkeananasa.

S vremenom Kar Waieva opsjednutost memorijom, vremenom i prolaznošćuprelazi okvire filmske umjetnosti, pa se tako njegove, čestozačkoljaste sentence iz filmova (za koje nikad nema detaljno razrađenescenarije) citiraju po brojnim wongoljupskim siteovima kao najvećemudrosti, a od njih bi pošteniji kompilator mogao napraviti knjiguveličine dvaju telefonskih imenika (često se citira njegova mudrost iz'Ashes of Time': 'Ako nešto želite zaboraviti, morate to samo dobrozapamtiti. Jednom mi je netko rekao: Ako se želite riješiti nečeg,najbolji način da to zadržite jest da to zadržite u memoriji'). Pa tko voli, nek' izvoli...

1995. ubire lovorike svojim 'Fallen Angels' koji je premijerno prikazan na Toronto Film Festivalu, a dvije godine kasnije 'Happy Together', hrabra priča o gej paru čiji se odmor u Argentini pretvara u mračnu pustolovinu, donosi mu Zlatnu Palmu Cannesa, čime postaje prvi Kinez koji je kući ponio taj slavni trofej. 2000. za Palmu je nominiran i njegov  'In the Mood for Love',priča u kojoj rekreira atmosferu u Hong Kongu šezdesetih o dvojeosamljenih ljudi koji se dosele u istu zgradu gdje ubrzo saznaju da imje osim velikog broja zajedničkih  interesa zajedničko i to što ihnjihovi partneri varaju jedno s drugim. Film u Cannesu ubire nagradu zatehnička postignuća, a glavni glumac Tony Leung Chiu biva proglašen najboljim.

Osim po iznimnoj pažnji koju posvećuje kameri, Kar Wai je poznat i po originalnim scenarijima s nelinearnom naracijom, što je, kako kaže u rijetkim intervjuima, zasluga utjecaja argentinskog pisca Manuela Puiga ('Poljubac žene pauka') čiji je veliki fan. Iznimnost njegova stila često se pripisuje i načinu na koji pretpostavlja detalj cjelini, bavljenju vremenom i pamćenjem u kontekstu osamljenosti, te postizanjem emocionalnih efekata bojom (iz čega se može iščitati utjecaj francuskog Novog Vala i Jeana Luc Goddarda).

2001. s reklamom za BMW 'The Follow' u kojoj vozač (Clive Owen) prati ženu celebritya osumnjičenu za preljub, Kar Waijeva karijera kreće u novom pravcu, pa s obzirom da je i u tom mediju zaplivao kao riba u vodi, 2002. radi još nekoliko vrlo uspješnih reklama i to za Lacoste, Motorolu i Orange France o kojima smo dosta pisali na našim stranicama. Iste godine snima trominutni spot za DJ Shadowa 'Six Days' s Chen Changom ('Tigar i Zmaj') i tada vodećom kineskom manekenkom Danielle Graham u ulogama bivših ljubavnika.

Dvije godine kasnije redatelj se vraća svojoj matičnoj disciplini s filmom '2046', atmosferičnom pričom o piscu u čijem romanu misteriozni vlak nakrcan ljudima koji tragaju za izgubljenim sjećanjima svakih toliko kreće u godinu 2046. Iste godine, Wong ukršta kamere s još dvojicom velikana svjetske kinematografije Michelangelom Antonionijem i Stevenom Soderberghom u ciklusu 'Eros' za koji naš redatelj radi prvi dio, 'The Hand', erotiziranu priču smještenu u dekor šezdesetih o strasti koja se rađa između kurtizane i njenog mladog krojača. Njegov posljednji uradak o misterioznoj ženi upletenoj u špijunske poslove s Nicole Kidman u glavnoj ulozi zove se 'Lady From Shangai', a radnja je smještena u tridesete godine prošlog stoljeća.

Dug je put prošao Wong od asistenta na sapuničkim djelatnostima, preko lokalnog uspjeha u Hong Kongu, pa sve do Cannesa i suradnje s Nicole Kidman, a 2006. mu donosi još jedan posjet tom gradu u kojem će grijati stolicu, ne kao natjecatelj, već kao porotnik.

preuzeto sa filmski.net