Krzysztof Kieslowski

Vjerojatnonajpoznatiji poljski redatelj u zadnjih dvadeset godina počeo jesnimanjem dokumentaraca. Ti su filmovi usredotočeni na aspekte života,kulture i političku situaciju pod kontrolom poljske Komunističkepartije.

Počevši snimaticrno-bijele dokumentarce na 16 milimetarskoj vrpci, Kieslowski jerazvijao stil koji je postao karakterističan za njegov daljni rad.Naglašavanje naizgled beznačajnih detalja, poput ljudskog hoda isporednih likova, pomoglo je u postizanju jasnoće njegovog filmskogizraza. Kieslowski je bio koncentriran na realizam, tako da su injegovi dugometražni igrani filmovi prožeti dokumentarističkimpristupom.

Raniji radovi oslikavajudruštveni komentar poljskih zakona i načina na koji se dotiču životaljudi u restriktivnom okruženju. Nagrađivani film 'Camera Buff' iz1979. godine pruža humoristični i satirični pogled na život ukorumpiranoj provincijskoj tvornici. Film za Kieslowskog sadrži iosobnu dimenziju, jer opisuje filmaša koji se na putu napretka iz'uradi sam' kućnih filmova u svijet dokumentaraca istovremeno izlaže ipažnji i kritici.

Prvi susret s cenzuromdoživio je 1981. zbog filma 'Blind Chance', koji se bavio trimamogućnostima političke budućnosti Poljske na primjeru studenta kojižuri na vlak. Film je trebao imati i četvrtu mogućnost (u kojoj Poljskau potpunosti odbacuje Komunističku partiju), a unatoč tome što je nijesadržavao, bio je zabranjen cijelih pet godina prije nego je dopuštenoprikazivanje.

I dok je 'Blind Chance'smješten u nepolitičan svijet (student zakasni na vlak, ali zatoupoznaje seksi djevojku s kojom se spetlja), u filmu 'No End' iz 1984.godine odbija biti satiričan. Junak filma, odvjetnik koji predstavljaPoljake koje ugnjetavaju važeći zakoni, umire odmah na početku.

Njegovi filmovi suoduvijek sadržavali filozofska putovanja u unutrašnjost ljudskog duha ibrigu za moralne i etičke implikacije ljudskih djela. Svoj statusvelikog redatelj potvrdio je 'Dekalogom' iz 1988., ambicioznoj serijiod deset filmova temeljenih na deset Božjih zapovijedi koje jefinancirala poljska televizija.

Iste je godine Kieslowskiproširio peti i šesti dio 'Dekaloga' te su nastali 'Short Film AboutKilling' i 'Short Film About Love'. 

Njegov prvi međunarodnifilm 'The Double Life Of Veronique' iz 1991. godine na često delikatani ironičan način istražuje ljudske osjećaje. On ga je opisao kao'osjećajan film za osjećajne ljude', a radi se o dvjema ženama(Poljakinji i Francuskinji), koje su zapravo dvojnice prožete jakimmeđusobnim osjećajem povezanosti.

Najpoznatije i posljednjedjelo Krzysztofa Kieslowskog je trilogija 'Tri boje': 'Plava' (1993),'Bijela' i 'Crvena' (1994). Baziran na bojama, svaki film istražujesvoju temu. U 'Plavoj' istražuje slobodu kroz prizmu žene koja uautomobilskoj nesreći izgubi obitelj i pronalazi novi smjer svogživota. U 'Bijeloj' kroz crni humor pruža pogled u borbu jednog muža zajednakost u braku, dok se u 'Crvenoj' koncentrira na zajedništvo,potcrtavajući vezu mlade manekenke i starijeg muškarca.

Nedugo prije smrti,Kieslowski je objavio plan za novu trilogiju ('Raj', 'Čistilište','Pakao'), koji nažalost nije uspio pretočiti u djelo. Umro je odsrčanih komplikacija u ožujku 1996. godine u bolnici u Varšavi.

preuzeto sa filmski.net