Alejandro Jodorowsky

Najbolji pristup biografiji Alejandra Jodorowskogvjerojatno je razmotavanje astrološke karte, bacanje tarot karata,čitanje iz listića za čaj ili utrobe kakve domaće životinje, no moždaje dovoljno ustvrditi, zbog nepoznavanja magijsko-astroloških dimenzijasvemira i zvijezda, da je kultni redatelj pod vodstvom vodenjaka upunom smislu riječi inovativan, neobičan, otvoren novim iskustvima i dačesto kroči gdje još nitko prije njega, a ni poslije, nije zakoračioistim intenzitetom.

Aškanazi Židov ruskog podrijetla, rođen u čileanskom gradiću Iquiqueu,Jodorowsky se već s 13 godina odselio u Santiago i upisao nasveučilište zbog svoje velike ljubavi za kazalištem te je neko vrijemeživio kao klaun i lutkar. S 26 odlazi u Pariz studirati pantomimu kod Marcela Marceaua, prekinuvši sve veze s roditeljima, često radi s Mauriceom Chevalierom, od čega se najviše pamti adaptacija drame Thomasa Manna 'The Severed Head' (1957), film koji je, nažalost, izgubljen.

Upoznaje se s nadrealistima i 1962. osniva 'Panic movement',pokret koji slavi boga Pana, među ostalim zaslužnog i za riječ panika.60-ih godina Paničari su izvodili provokativne happeninge koji ćekasnije svoje mjesto naći u Jodrowskyjevim filmovima – klanje guske irabina na pozornici s golom ženom prekrivenom medom, piletom razapetimna križ i velikom vaginom, dok se u publiku bacaju žive kornjače,primjerice.

Jodorowsky u to vrijeme piše drame, obilazi avangardna kazališta u Parizu i gradu Meksiku, radi strip 'Fabulas Panicas'i ubrzo snima prvi vlastiti film – nadrelističnu ljubavnu priču o Fandoi njegovoj paraliziranoj ljubavnici Lis u potrazi za mitskim gradomTarom - 'Fando y Lis' (1967) - najpoznatiju prema urnebesnimneredima koje je izazvala na filmskom festivalu u Acapulcu, a i partjedana kasnije u Meksiku kad ga je službeno zabranila meksička vlada,a autora skoro zauvijek deportirala iz države. Takav bi potez -naravno, da se dogodio - gotovo sigurno obeshrabrio Jodorowskog ilibarem malo promijenio tijek njegove karijere jer je sve svoje filmovesnimio upravo u Meksiku.

Tri godine kasnije već predstavlja film 'El Topo' ('Krtica'), prvog neokrunjenog kralja ponoćnih premijera, a opet tri godine poslije 'The Holy Mountain'(1973). Ta su dva rada stekla nezamisliv kultni status, ne samo zbognevjerojatne i kontroverzne ikonografije, nego i zbog činjenice da ihje zbog vlasnika prava, menadžera Beatlesa (!) Allena Kleina, do 2004. godine bilo nemoguće vidjeti u SAD-u osim na ilegalnim kopijama. Inače, Allen je otkupio prava za svoj Abkco Films na nagovor Johna Lennona,strastvenog obožavatelja svih Jodorowskyjevih filmova, a kasnije sezbog neslaganja s Alejandrom u mnogo slučajeva pokazao nezgodnimsuradnikom.

Skice Barona Harkonena za 'film koji nikada nećete vidjeti', Dinu, rad Jeana Girauda Moebiusa

Godine 1975. redatelj se vraća u Francusku i počinje okupljati ekipu za filmu koji, nažalost, nije nikada snimio – kolosalnu adaptaciju 'Dine' Franka Herberta u kojoj su trebali glumiti Orson Welles, Gloria Swanson i Salvador Dali, za glazbu su bili zaslužni Pink Floydi, a kao majstori vizuala pozvani su Giger, Dan O'Bannon (kasnije su zajedno radili na 'Alienu') i Jean Giraud - Moebius. No, financijeri su se povukli, film je kasnije više-manje uspješno snimio David Lynch, a kažu da je veći dio setova bio iskorišten na snimanju 'Ratova zvijezda'.

Uslijedio je 'Tusk' (1978), po mnogima njegov najslabiji film, te povratak stripovima, animacijama i knjigama u suradnji s Moebiusom, a pravi povratak na velika platna u svom stilu ostvaruje 1989. filmom 'Santa sangre'. Godinu dana kasnije režira fantasy s Omarom Sharifom, Christopherom Leejem i Peterom O'Tooleom, 'The Rainbow Thief', a dugo čekanje najavljivanog nastavka slavnog filma iz 1970, 'The Sons of El Topo', u kojem su među ostalima uloge trebali ostvariti Marilyn Manson i Johnny Depp (!), pretvorio se u još duže čekanje sada drugog filma; zbog problema s financijama i pravima Jodorowsky je odlučio snimiti nuklearno-postapokaliptični 'Abelcain' u kojem se također kao lik pojavljuje El Topo, ali sada promijenjena imena zbog copyrighta – El Toro.

The Rainbow Thief

Ipak, šuška se da Jodorowsky paralelno snima još jedan film, 'Tryptych' (ili 'King Shot'), čije se izdanje planira 2006. godine, pa ako je sreće, možda će oba izaći vrlo skoro i označiti njegov veliki povratak, doduše, na scenu kojom vlada sasvim sam, jer nam je dosad bilo teško zaključiti tko bi osim njega uopće činio tu i takvu scenu.

Glumac u svim svojim filmovima, redatelj, kostimograf, scenarist, producent, skladatelj, pantomimičar, književnik, dramatičar, crtač stripova, psihomagičar, guru, ezoterik, mistik, spiritualist, jedan od najvećih svjetskih poznavatelja tarota, otac trojice sinova koji se pojavljuju u većini njegovih filmova (Brontis, Axel i Adan), dobar prijatelj Federica Fellinija, čiji je scenarij o Don Quijoteu planirao i režirati, mistični svećenik na vjenčanju svojih prijatelja Marilyna Mansona i Dite Von Teese, Jodorowsky je svojedobno izjavio da od filma traži ono što većina ljudi očekuje od psihodeličnih droga. Ako ste ikada i pogledali neki od njegovih radova, vjerujemo da ćete se s time i složiti.

Rijetki su redatelji s toliko prepoznatljivim vizualnim potpisom i sadržajem koji uspijevaju sagraditi iznimno originalan, uvjerljiv, zastrašujuć, a ujedno još i neviđen svijet na celuloidu. Redatelj slične karizme jest svakako Guy Maddin (ili pak spomenuti Lynch i Greenaway), s kojim Jodorowsky zapravo ne dijeli ništa osim zapanjujuće originalnosti, što je, složit ćete se, (danas) iznimno teško postići u dugometražnoj produkciji. No, bez obzira na to koliko nam djela kultnog Čileanca djeluju kao 'zatvorena' cjelina, njegov je svaki rad gotovo drugačije žanrovske vrste, iako su svi odreda naseljeni gustim nizovima simbolike i najnevjerojatnijim bizarnim slikama i situacijama.

Jodorowsky živi u Francuskoj gdje prakticira psihomagiju, teniku ozdravljenja koja se koristi podsviješću ne bi li pobijedila pojedinčeve fobije, fiksacije, opsesije...

Njegove motivske preokupacije i stilske varijacije kreću se od trash horora, metafizičkih vesterna a la Sergio Leone, Fellinijeve i Browningove ljubavi prema cirkusu ('Nakaze', 'Ulica'), Hitchcockova 'Psiha', nadrealizma Luisa Bunuela, novozavjetnih epova i kršćanske tradicije, eksperimentalnog filma i misticizma Kennetha Angera ('The Inauguration of the Pleasure Dome') do simboličnih radova koje bi danas vjerojatno prvi potpisao visokobudžetni umjetnik poput Matthewa Barneyja ('Cremaster').

Veliki triptih koji se često spominje u njegovoj karijeri čine filmovi 'El Topo' (1970), 'The Holy Mountain' (1973) i 'Santa Sangre' (1989) - alegorijski vestern, kršćanska odiseja do ruba pameti i frojdovska noćna mora o majkama, osveti, cirkusu, ludilu i ljubavi.

Prije snimanja 'Svete planine' Jodorowsky je proveo mjesec dana bez spavanja pod nadzorom zen majstora, što umnogome odgovara i dojmu filma – snovitoj, halucinantnoj i luđačkoj odiseji nakrcanoj kršćanskim simbolima koje je veoma teško pohvatati jer je svaka scena gusto natrpana najrazličitijim mogućim značenjima. Film koji nije nužno razumjeti, nego uživati u bizarnostima koje se nižu nesmiljenom žestinom, nadrealistička je epopeja o potrazi za besmrtnošću, šaljiva i brutalna metafizička freska svega i svačega koju otvara kristoliki lik, koji lutajući nailazi na oskaćena patuljka, a zatim i na sedmoricu predstavnika sunčeva sustava s kojima se uputi na Svetu planinu kako bi pronašli besmrtnost (!).

Dijalozi se u filmu pojavljuju tek od sredine, a i tada ih je malo,te se dobiva dojam šutljiva filma u kojem ulogu glavnog Alkemičara(boga) koji koordinira odabranu devetorku tumači, naravno, samJodorowsky, ujedno pisac scenarija, redatelj, skladatelj i kostimograf.Kao i u svim ostalim filmovima velikog čileanskog šaljivdžije izavršetak ovoga je urnebesan – nakon silnih metafizičkih pitanja krajse pretvara u metatekstualni geg, odzumiranje kamere usredvelikog finala i hihot redatelja (alkemičara / boga) uz riječi: zbogom,Sveta planino, pravi život čeka negdje drugdje...

'Sveta krv'mnogo je pristupačnija i narativnija, a priča je, iako čini samu osnovupsihoanalize, toliko maštovito vizualno ispripovijedana da sevjerojatno i 15-ak godina kasnije može smatrati jednom od zanimljivijihi moćnijih drama na tu temu. Početak filma prati (kristolikog) mladićakoji je primljen u ludnicu (točnije, u bolnicu s pacijentima kojiboluju od Downova sindroma), a niz flešbekova nam otkriva njegovoturbulentno djetinjstvo i traumu koja ga je tu i dovela.

Živio je u cirkusu s ocem bacačem noževa i majkom, svećenicomheretičke crkve Svete krvi, koja štuje sveticu odrezanih ruku. Utrenutku kad ustanovi da je muž vara s tetoviranom ženom, majka ihpokuša ubiti kiselinom, ali joj muž u borbi odreže obje ruke. Sin senakon nekog vremena u bolnici oporavi, vidjevši majku kroz prozor, tepo izlasku iz bolnice nadomiješta mačine odrezane ruke, isprvaubijajući očevu ljubavnicu, a zatim i sve ostale djevojke koje mu sepribliže, sve dok se jednog dana ne pojavi njegova ljubav izdjetinjstva – nevina štićenica tetovirane žene – i završi niz čudnihubojstava.

Film završava, kao i prethodan, pravim hičkokovskim raspletom koji krije obrat dostojan 'Psiha' ili 'Plačljive igre'. Redateljevi sinovi Adan i Axel u filmu tumače glavnog junaka Fenixa u različitim životnim dobima, a scenarij potpisuje Dariov mlađi brat Claudio Argento, koji je u film uspio vrlo uvjerljivo uplesti svetice bez ruku, transvestitstvo, orgije, kazalište, cirkus, posesivnu majku, lutke te Isusa u ludnici koji s gomilom djece s Downovim sindromom u jednom trenutku odlazi u bordel i konzumira sve moguće droge.

Cover Jodorowskyjeva vesterna umnogome pomaže pri gledanju filma,naravno, ako se dosad još niste sreli s njegovim radovima – kratko ijasno redatelj kaže: Ako ste vi dobri i 'El Topo' je dobar film, no ako ste ograničeni i 'El Topo' je ograničen.Ime filma i junaka, Krtica, metafora je za underground kinematografiju60-ih, kad se događalo da se film probije na površinu i postigneneviđen uspjeh u mainstream vodama, kao uostalom i Jodorowskyjev.

Glavnije lik metafizičkog putovanja do iskupljenja istoimeni revolveraš ucrnom koji se, da bi dokazao ženi da je voli, otisne na putovanje popustinji kako bi se riješio četvorice najboljih revolveraša na svijetu,ujedno i majstora koji davno nadišli obične ljudske oblike. Nakonupitnog uspjeha El Topa ostavlja žena, kao što je i on ostavio svogsina na početku, a on završava u čudnoj pećini koju nastanjuju nakaze.Kako bi im pomogao da dođu na površinu, El Topo, sada u ruhu skromnog ireformiranog pokajnika, prosjači ulicama grada iznad pećine i planiraiskopati tunel za nesretnike ispod grada. Sve se, naravno, završi uneviđenu pokolju, a kao točku na i u toj nadrealističko-metafizičkomeksičkoj vestern varijanti kršćanskog iskupljenja Jodorowsky postavljapčele na grob samospaljenog junaka, inače čest i nejasan motiv u svimnjegovim radovima.

Na optužbe da su za konzumiranje ovakvog filma potrebne teškehalucinogene droge, Jodorowsky je odgovarao da je to za gledatelje većobavio redatelj. A što bi i rekao kad se film reklamirao sljedećomrečenicom: Pogledajte gole franjevce koje bičuju kaktusom,svećenika kako odlazi u zalazak sunca s patuljkom i novorođenimdjetetom. Što sve to skupa znači, nije jasno, ali sigurno je da nećetezaboraviti.

Isto bi se moglo reći i za sve ostalo što smo ovdje natuknuli, a ako vam ni to nije dosta – svoje znanje upotpunite na čudnom homepageu Alejandra Jodorowskog. I nabavite negdje njegove filmove, stvarno su sve što smo o njima rekli!

preuzeto sa filmski.net