Konačno je neko to rekao. Ja sam htio da napišem upravo ovo, maltene od slova do slova, ali pošto nijesam gledao korejsku verziju, to ne bi bilo pošteno. Glavni razlog zašto mi na ovim prostorima ne volimo filmove iz jugoistočne Azije je upravo to što su nam te civilizacije daleke i strane. Neko sam ko obožava kulturu i naprednost tog dijela svijeta i smatram da od tih civilizacija imamo mnogo da naučimo i da su to najbolji, najvrijedniji i najkvalitetniji ljudi na svijetu. Japan i Koreja su nacije kojima se divim i bila bi mi čast da ih posjetim i da ih upoznam iz prve ruke. 

Međutim, njihova gluma nama djeluje kao preusiljena i čudna, da ne kažem da djeluje amaterski. Prosto, njihov način izražavanja, ali i doživljaj sedme umjetnosti su prilagođeni njihovoj kulturi. Pošto smo mi, sasvim prirodno, bliži zapadnoj kulturi, gledanje holivudskih ili zapadnoevropskih filmova je kao da gledamo nešto domaće. Čak šta više, bliskoistočni filmovi, koji dolaze iz iranske, sirijske, arapske kuhinje, takođe su mi vrlo bliski i veoma mi prijaju. Slično je i sa sjeverom Afrike, ali opet to je mediteranski stil, stvaran pod uticajem evropskih kolonizatora, pa je i to skoro kao domaće. Ali kad su u pitanju filmovi iz Japana, Koreje, Kine, veoma su teški za poklapanje sa našim senzibilitetom. Pored toga, oni često igraju na tu kartu specijalnih efekata, vizuelizacije, haosa, strahote, jeze, ali tako da to bude glavni segment filma i meni je taj njihov način rijetko kad prijao. Da budem iskren, takav pristup mi ne prija ni u Holivudu.

Međutim. s vremena na vrijeme se pojavi nešto poput Squid Game serije u čijim sam epizodama uživao tokom svake sekunde. Ili onog kinematografskog fenomena "Parasite", koji je jedna takva remekčurda, da sad zahvaljujući njemu, kompletna istočnoazijska kinematografija ima otvoren put ka svjetskom tržištu.