The Woman (2011)

http://www.imdb.com/title/tt1714208/

Zanr: Horror
Režija: Lucky McKee

Scenario: Lucky McKee, Jack Ketchum
Uloge: Carlee Baker, Shana Barry and Marcia Bennett

Sadrzaj:

Film započinje sa prikazom naizgled savršene obitelji. Uspješni odvjetnik sa ženom i njihovo troje djece živi u velikoj ladanjskoj kući okruženoj šumom. Kao pasionirani lovac, glava obitelji često odlazi u lov, ali ovoga puta naiđe na nešto posve neočekivano – divlju ženu, koja osim svog tijela nema nikakve dodirne točke sa ljudima. On je odluči uloviti i uz pomoć svoje obitelji pripitomiti.

Da skratimo stvari, ovo će vjerojatno biti najbolji film koji sam pogledao na FrightFestu, a i jedan od boljih žanrovskih filmova koje sam imao prilike gledati u zadnjih vrijeme. Što očekivati od filma možete zaključiti po tome da je film rađen po romanu Jacka Ketchuma, pisca koji u glavi ima nevjerojatnu brutalnu verziju svijeta. Literalno djelo po kojemu je rađen film je zapravo kooperacija Ketchuma sa redateljem Lucky McKeem, naime zajedno su napisali roman, a već tada je sve rađeno sa ciljem da McKee snimi i film.

Sjećate se filma “The Girl Next Door” – i ne mislim na onu laku komediju nego na istinski jezivu Ketchumovu adaptaciju baziranu na istinitoj priči. E pa, taj film mi je bio vrh pravog prikaza ljudskog horrora, ali “The Woman” je uspio otići korak dalje i potpuno oteti dah skoro punog kina na Leicester Squareu.

McKee kreće od banalnog prikaza obitelji koja iz vani izgleda savršeno, ali onda razne niti savršenosti počnu popuštati i nevezano za “treniranje šumske žene”, obitelj se počinje raspadati do epskih proporcija. Kako film odmiče, McKee i Ketchum konstantno ludostima daju dodatna krila i kada se počne vrtiti odjavna špica u glavi ti se stvara kohezija čuđenja, gađenja i nekakve neugodne praznine. E to se zove film!

Svaki pojedini član glumačke postave svoj posao je odradio genijalno, od oca obitelji sa svojim posebnim vrijednostima u glavi, preko utučene i psihički iscrpljene žene (McKeeva omiljena glumica Angela Bettis), pa do recimo sina koji daje svoj obol generalnom raspadu sistema. Polyanna McIntosh koja je utjelovila “neukroćenu goropadnicu” briljirala je u svom portretu ljudske životinje, obavezno pročitajte moj nadolazeći članak sa Q&A diskusije održane nakon britanske premijere za više detalja o snimanju.

Film koji vam zasigurno preporučujem, nema nikakve dileme!

Još o filmu :

Ako ste gledali serijal Masters of Horror, sigurno se sjećate priče Jennifer, koju je režirao Dario Arđento po neviđeno imbecilnom scenariju Stivena Vebera, koji je i glavni glumac. U toj priči izvjesni pajkan pronalazi nekakvu ljudožderku užasno deformisane face i iz neobjašnjivih razloga odvede je kući i počne da se vaćari s njom – kako se sve to završilo, možete vjerovatno da zamislite čak i ako niste gledali (having said that, ja sam gledao, ali se uopšte ne sjećam šta je bilo na kraju). The Woman, čedo Lakija MekKija i Džeka Kečama, donosi donekle sličnu priču – „ugledni“ advokat (a zapravo jedan ludi psihopata, kao što će se kasnije pokazati) Kris Klik nabasa prilikom lova u šumi na prekrasnu divljakušu koja u nekom potočiću spira prljavštinu sa svojih obnaženih grudi.

Sure enough, umjesto da obavijesti neku od službi nadležnih za divljake, on je fino odvede kući, zamandali u šupi i počne da je civilizuje, na opšte „oduševljenje“ ostatka porodice. Ta budala naravno ne zna da je dotična posljednji preživjeli pripadnik izrazito opakog ljudožderskog klana – a i kako bi znao, kad nije gledao Offspring? Nisam ni ja, doduše, ali u današnje vrijeme dovoljna su dva-tri klika mišem da dođete do informacije koja vam treba. Dakle, ovo bi se tehnički moglo nazvati nastavkom Offspringa (koji je snimljen po istoimenoj knjizi, koja je in turn nastavak Kečamovog vjerovatno najpoznatijeg djela Off Season, čije uncut & uncensored izdanje mi već mjesecima skuplja prašinu na polici, a sad će sigurno znatno da skoči na listi knjiga za čitanje). Poznavanje prethodnika vam nije neophodno da biste uspješno pratili izuzetno kompleksnu radnju – priče nisu međusobno vezane i jedini zajednički lik je upravo The Žena.

Od početka filma očigledno je da u porodici Klik sve ne funkcioniše baš savršeno. Već u prvoj sceni, na roštilju kod nekih prijatelja, možemo da primijetimo da ni sinu Brajanu nisu baš sve daske na broju – on potpuno ravnodušno gleda kako grupa zgubidana maltretira neku djevojčicu, a onda počne da ubacuje loptu u koš – njegov otac, naime, veliki značaj pridaje uspješnom izvođenju slobodnih bacanja. Kako vrijeme odmiče, sve jasnije je da je Kris jedan ubitačno iritantan psihopata (ne onog tipa što ga je maestralno odigrao Teri O’Kvin u Stepfatheru, neko koga zapravo žalite jer pokušava da se izbori sa sopstvenim poremećajima i ne uspijeva) – od samog početka sam želio da mu Žena pregrize grkljan i ubije ga na izrazito gadan i eksplicitan način. Takođe sve očiglednije postaju i psihopatske sklonosti kod njegovog sina. Stvari se ne završavaju na običnom pasivnom posmatranju maltretiranja neke djevojčice (što može svaka šuša), već on preuzima i aktivnu ulogu u kasnijem toku događaja.

Ženski dio porodice je potpuno podređen ocu i ne smije da zucne. Krisova žena Bel (Anđela Betis) dobija šamarčinu čim se toliko obezobrazi da postavi pitanje da li je dovođenje Žene u kuću (tj. šupu) pametan potez. Starija kćerka Pegi je tinejdžerka koja je stalno nešto tužna i zamišljena i pogleda uprtog u daljinu, a neće nam trebati mnogo da saberemo dva i dva i shvatimo da je zatrudnila nakon jednog one night standa. To naravno ne bi bio toliki problem da je njen otac dobrica kao recimo Dž. K. Simons u Juno, ali za ovog bolesnika niko ne može da predvidi šta bi mogao da napravi kad sazna. Još nisam spomenuo najmlađu sestru Darlin – ona je vrlo malo dijete i samim tim je jasno da će biti u podređenom položaju, a njeno prisustvo je tu od koristi da bi se na vrlo jeftin način izmamile simpatije muškog dijela publike (ženski dio je već zgrožen zbog Krisove odvratnosti i njegovih vrlo nazadnih stavova o ženama, što automatski povlači saosjećanje sa Anđelom Betis i starijom kćerkom).

E sad, sa ovakvom postavkom neki logičan slijed događaja bi bio sljedeći – Kris i Brajan se ponašaju sve bolesnije i bolesnije, kako prema Ženi, tako i prema ženskom dijelu ostatka porodice, sve dok nekom ne pukne film i oslobodi Ženu, koja ih onda pwnuje obojicu uz pomoć svojih kanibalskih vještina stečenih dugogodišnjim treningom u obližnjoj šumetini. Na neki način, to se otprilike i desi, ali desi se i još toliko toga drugog što ne da nema veze sa ostatkom filma, već vjerovatno nema veze ni sa bilo čim na ovom svijetu. Posljednjih dvadesetak minuta ovog filma (od dolaska Pegine nastavnice geometrije) je potpuno ludački niz WTF momenata koji u svojoj nebuloznosti povremeno podsjećaju na serijal Feast – s tom razlikom, naravno, što Feast kao glavni i jedini cilj ima prolivanje što više krvi i uklanjanje karikatura ljudskih karaktera na što gadniji način, dok se The Woman skoro sat i dvadeset minuta pretvara da je ozbiljan film koji se zapravo bavi problemima američke srednjeklasne porodice. Ta dvadesetominutna orgija randomnessa u kojoj se ne zna ni ko pije ni ko plaća je nešto najzabavnije što sam gledao još od Ajine Pirane – nije bitno šta i kako, bitno je da se gine! Dakle, očekujte obilno krvoliptanje i umiranje, a dalje se ne usuđujem da spojlujem, jer bi to bilo kao kad bi vam neko rekao da se u [REC] na kraju pojavi potpuno deformisano čudovište i ubije Pabla (ubiše Pabla!) a Anhelu Vidal odvuče u mrak.

Samo još kratko o tom “feminističkom” angleu koji je izazvao dosta kontroverze (ali i pohvala, od strane raznoraznih ŽENA): Kad Kris pred kraj filma počne da se dernja i eksplicitno govori šta misli o svojoj ženi i kćerima, a i ostatku ženske populacije planete, čovjek bi pomislio “E sad ga pretjeraše sa ovim nesuptilnim ukucavanjem poente u glavu!” – međutim, u tom trenutku je film (ako ga posmatramo kao ozbiljan društveni komentar) već odavno izgubio kredibilitet. Prvo, zbog cheesy crno-bijele postavke u kojoj su svi muškarci psihopatske svinje a sve žene nevine žrtve (koja potpuno uništava svaku uvjerljivost u tom smislu); drugo, zbog nebulozne odluke nastavnice geometrije da Krisu ispriča sve o Peginoj trudnoći, iako je već na prvi pogled mogla da primijeti da taj nije baš sam u glavi; i treće i posljednje, ali ne i najmanje važno – zbog ekstremno retardiranog skora. Naime, neki ključni momenti u filmu su umjesto dramatičnom orkestarskom muzikom ispraćeni nekakvim potpuno debilnim pop-rok pjesmicama koje pošten čovjek ne bi pustio ni na svom MP3 plejeru, a u filmu ovog tipa štrče, da citiram Džoa Dejvida Brauna, kao brabonjak u čaši za punč.

Ako neko pomisli da je šteta što je ovaj film odletio u vode jeftine eksploatacije i nije do kraja (ili uopšte) eksploatisao svoj društvenokomentatorski potencijal, neka ga utješi činjenica da je The Girl Next Door (film snimljen po Kečamovoj istoimenoj knjizi koja opisuje istinitu priču o nasilju nad jednom djevojčicom) bio skoro negledljiva budalaština i da bi vjerovatno i Žena bila takva. Ovako, ljubitelji treša mogu da budu vrlo zadovoljni jer je kraj filma treš koji nadmašuje čak i najsmjelija očekivanja, a ljubitelji čitanja između redova imaju toliko materijala za učitavanje da narednih dvije i po godine ne moraju da gledaju nijedan film.

Istovremeno sa filmom, MekKi i Kečam su udarnički radili na istoimenoj knjizi (kad mogu Klark i Kjubrik, što ne bi ova dvojica?), koja je već izašla (navali narode!), a vjerujem da ćemo vrlo brzo da dočekamo i nastavak filma pod nazivom The Women, a zatim i spin-offove Jennifer vs The Woman, Jennifers vs The Women vs Ice Spiders: Requiem i The Woman vs Casper Van Dien.

Izvor:
www.horrorhr.com

cultofghoul.blogspot.com

Prevod : http://rs.titlovi.com/prevodi/the-woman-127319/

Korisnik	Poruka Tema Pretraži Opcije teme Odgovori Otvori novu temu Verzija za ispis Translate Tema
Kneginja Profil člana Pronađi sve prevode Pošaljite privatnu poruku Pronađi postove člana Dodaj na listu prijatelja The Legend Of Sto me ne ubije... ide u moje memoare. Pridružen: 21.Srpanj/Jul.2005 Status: Offline Points: 16383	Opcije posta Odgovori Citiraj Kneginja Prijavi poruku Thanks(0) Citiraj Odgovor Tema: The Woman (2011) Objavljeno: 10.Lipanj/Jun.2011 u 00:30
	The Woman (2011) http://www.imdb.com/title/tt1714208/ Režija: Lucky McKee Scenarij: Lucky McKee, Jack Ketchum Žanr: Horror Država: USA Jezik: Engleski Carlee Baker ... Genevieve Raton Shana Barry ... Fat Tourist Girl - Cartoon Marcia Bennett ... Deana Angela Bettis ... Belle Cleek Sean Bridgers ... Chris Cleek Lauren Ashley Carter ... Peggy Cleek Chris Krzykowski ... Roger Alexa Marcigliano ... Socket Pollyanna McIntosh ... The Woman Shyla Molhusen ... Darlin' Cleek Tommy Nelson ... Walter Priča počinje lovačkom ekspedicijom pater familiasa, koji umjesto divljači kući donosi divlju šumsku djevojku, ženu koja je odrasla s vukovima i navikla klati sve što joj stane na put. Naravno, odmah je jasno da to nije dobra ideja, no gospodin je ipak smjesti u svoju garažu te upozna sa ženom i djecom, ne bi li mu gospođa odgrizla prst već po prvom kontaktu. Nakon čega slijedi... kaos. prevod uradio intoxic TITL Ažurirao Kneginja - 06.Rujan/Sep.2011 u 01:29
	Sto me ne ubije... ide u moje memoare.

Rea Profil člana Pronađi sve prevode Pošaljite privatnu poruku Pronađi postove člana Dodaj na listu prijatelja Translator Bobi with boobs Pridružen: 31.Listopad/Oct.2010 Lokacija: Sarajevo Status: Offline Points: 6051	Opcije posta Odgovori Citiraj Rea Prijavi poruku Thanks(0) Citiraj Odgovor Objavljeno: 06.Rujan/Sep.2011 u 01:22
	The Woman (2011) http://www.imdb.com/title/tt1714208/ Zanr: Horror Režija: Lucky McKee Scenario: Lucky McKee, Jack Ketchum Uloge: Carlee Baker, Shana Barry and Marcia Bennett Sadrzaj: Film započinje sa prikazom naizgled savršene obitelji. Uspješni odvjetnik sa ženom i njihovo troje djece živi u velikoj ladanjskoj kući okruženoj šumom. Kao pasionirani lovac, glava obitelji često odlazi u lov, ali ovoga puta naiđe na nešto posve neočekivano – divlju ženu, koja osim svog tijela nema nikakve dodirne točke sa ljudima. On je odluči uloviti i uz pomoć svoje obitelji pripitomiti. Da skratimo stvari, ovo će vjerojatno biti najbolji film koji sam pogledao na FrightFestu, a i jedan od boljih žanrovskih filmova koje sam imao prilike gledati u zadnjih vrijeme. Što očekivati od filma možete zaključiti po tome da je film rađen po romanu Jacka Ketchuma, pisca koji u glavi ima nevjerojatnu brutalnu verziju svijeta. Literalno djelo po kojemu je rađen film je zapravo kooperacija Ketchuma sa redateljem Lucky McKeem, naime zajedno su napisali roman, a već tada je sve rađeno sa ciljem da McKee snimi i film. Sjećate se filma “The Girl Next Door” – i ne mislim na onu laku komediju nego na istinski jezivu Ketchumovu adaptaciju baziranu na istinitoj priči. E pa, taj film mi je bio vrh pravog prikaza ljudskog horrora, ali “The Woman” je uspio otići korak dalje i potpuno oteti dah skoro punog kina na Leicester Squareu. McKee kreće od banalnog prikaza obitelji koja iz vani izgleda savršeno, ali onda razne niti savršenosti počnu popuštati i nevezano za “treniranje šumske žene”, obitelj se počinje raspadati do epskih proporcija. Kako film odmiče, McKee i Ketchum konstantno ludostima daju dodatna krila i kada se počne vrtiti odjavna špica u glavi ti se stvara kohezija čuđenja, gađenja i nekakve neugodne praznine. E to se zove film! Svaki pojedini član glumačke postave svoj posao je odradio genijalno, od oca obitelji sa svojim posebnim vrijednostima u glavi, preko utučene i psihički iscrpljene žene (McKeeva omiljena glumica Angela Bettis), pa do recimo sina koji daje svoj obol generalnom raspadu sistema. Polyanna McIntosh koja je utjelovila “neukroćenu goropadnicu” briljirala je u svom portretu ljudske životinje, obavezno pročitajte moj nadolazeći članak sa Q&A diskusije održane nakon britanske premijere za više detalja o snimanju. Film koji vam zasigurno preporučujem, nema nikakve dileme! Još o filmu : Ako ste gledali serijal Masters of Horror, sigurno se sjećate priče Jennifer, koju je režirao Dario Arđento po neviđeno imbecilnom scenariju Stivena Vebera, koji je i glavni glumac. U toj priči izvjesni pajkan pronalazi nekakvu ljudožderku užasno deformisane face i iz neobjašnjivih razloga odvede je kući i počne da se vaćari s njom – kako se sve to završilo, možete vjerovatno da zamislite čak i ako niste gledali (having said that, ja sam gledao, ali se uopšte ne sjećam šta je bilo na kraju). The Woman, čedo Lakija MekKija i Džeka Kečama, donosi donekle sličnu priču – „ugledni“ advokat (a zapravo jedan ludi psihopata, kao što će se kasnije pokazati) Kris Klik nabasa prilikom lova u šumi na prekrasnu divljakušu koja u nekom potočiću spira prljavštinu sa svojih obnaženih grudi. Sure enough, umjesto da obavijesti neku od službi nadležnih za divljake, on je fino odvede kući, zamandali u šupi i počne da je civilizuje, na opšte „oduševljenje“ ostatka porodice. Ta budala naravno ne zna da je dotična posljednji preživjeli pripadnik izrazito opakog ljudožderskog klana – a i kako bi znao, kad nije gledao Offspring? Nisam ni ja, doduše, ali u današnje vrijeme dovoljna su dva-tri klika mišem da dođete do informacije koja vam treba. Dakle, ovo bi se tehnički moglo nazvati nastavkom Offspringa (koji je snimljen po istoimenoj knjizi, koja je in turn nastavak Kečamovog vjerovatno najpoznatijeg djela Off Season, čije uncut & uncensored izdanje mi već mjesecima skuplja prašinu na polici, a sad će sigurno znatno da skoči na listi knjiga za čitanje). Poznavanje prethodnika vam nije neophodno da biste uspješno pratili izuzetno kompleksnu radnju – priče nisu međusobno vezane i jedini zajednički lik je upravo The Žena. Od početka filma očigledno je da u porodici Klik sve ne funkcioniše baš savršeno. Već u prvoj sceni, na roštilju kod nekih prijatelja, možemo da primijetimo da ni sinu Brajanu nisu baš sve daske na broju – on potpuno ravnodušno gleda kako grupa zgubidana maltretira neku djevojčicu, a onda počne da ubacuje loptu u koš – njegov otac, naime, veliki značaj pridaje uspješnom izvođenju slobodnih bacanja. Kako vrijeme odmiče, sve jasnije je da je Kris jedan ubitačno iritantan psihopata (ne onog tipa što ga je maestralno odigrao Teri O’Kvin u Stepfatheru, neko koga zapravo žalite jer pokušava da se izbori sa sopstvenim poremećajima i ne uspijeva) – od samog početka sam želio da mu Žena pregrize grkljan i ubije ga na izrazito gadan i eksplicitan način. Takođe sve očiglednije postaju i psihopatske sklonosti kod njegovog sina. Stvari se ne završavaju na običnom pasivnom posmatranju maltretiranja neke djevojčice (što može svaka šuša), već on preuzima i aktivnu ulogu u kasnijem toku događaja. Ženski dio porodice je potpuno podređen ocu i ne smije da zucne. Krisova žena Bel (Anđela Betis) dobija šamarčinu čim se toliko obezobrazi da postavi pitanje da li je dovođenje Žene u kuću (tj. šupu) pametan potez. Starija kćerka Pegi je tinejdžerka koja je stalno nešto tužna i zamišljena i pogleda uprtog u daljinu, a neće nam trebati mnogo da saberemo dva i dva i shvatimo da je zatrudnila nakon jednog one night standa. To naravno ne bi bio toliki problem da je njen otac dobrica kao recimo Dž. K. Simons u Juno, ali za ovog bolesnika niko ne može da predvidi šta bi mogao da napravi kad sazna. Još nisam spomenuo najmlađu sestru Darlin – ona je vrlo malo dijete i samim tim je jasno da će biti u podređenom položaju, a njeno prisustvo je tu od koristi da bi se na vrlo jeftin način izmamile simpatije muškog dijela publike (ženski dio je već zgrožen zbog Krisove odvratnosti i njegovih vrlo nazadnih stavova o ženama, što automatski povlači saosjećanje sa Anđelom Betis i starijom kćerkom). E sad, sa ovakvom postavkom neki logičan slijed događaja bi bio sljedeći – Kris i Brajan se ponašaju sve bolesnije i bolesnije, kako prema Ženi, tako i prema ženskom dijelu ostatka porodice, sve dok nekom ne pukne film i oslobodi Ženu, koja ih onda pwnuje obojicu uz pomoć svojih kanibalskih vještina stečenih dugogodišnjim treningom u obližnjoj šumetini. Na neki način, to se otprilike i desi, ali desi se i još toliko toga drugog što ne da nema veze sa ostatkom filma, već vjerovatno nema veze ni sa bilo čim na ovom svijetu. Posljednjih dvadesetak minuta ovog filma (od dolaska Pegine nastavnice geometrije) je potpuno ludački niz WTF momenata koji u svojoj nebuloznosti povremeno podsjećaju na serijal Feast – s tom razlikom, naravno, što Feast kao glavni i jedini cilj ima prolivanje što više krvi i uklanjanje karikatura ljudskih karaktera na što gadniji način, dok se The Woman skoro sat i dvadeset minuta pretvara da je ozbiljan film koji se zapravo bavi problemima američke srednjeklasne porodice. Ta dvadesetominutna orgija randomnessa u kojoj se ne zna ni ko pije ni ko plaća je nešto najzabavnije što sam gledao još od Ajine Pirane – nije bitno šta i kako, bitno je da se gine! Dakle, očekujte obilno krvoliptanje i umiranje, a dalje se ne usuđujem da spojlujem, jer bi to bilo kao kad bi vam neko rekao da se u [REC] na kraju pojavi potpuno deformisano čudovište i ubije Pabla (ubiše Pabla!) a Anhelu Vidal odvuče u mrak. Samo još kratko o tom “feminističkom” angleu koji je izazvao dosta kontroverze (ali i pohvala, od strane raznoraznih ŽENA): Kad Kris pred kraj filma počne da se dernja i eksplicitno govori šta misli o svojoj ženi i kćerima, a i ostatku ženske populacije planete, čovjek bi pomislio “E sad ga pretjeraše sa ovim nesuptilnim ukucavanjem poente u glavu!” – međutim, u tom trenutku je film (ako ga posmatramo kao ozbiljan društveni komentar) već odavno izgubio kredibilitet. Prvo, zbog cheesy crno-bijele postavke u kojoj su svi muškarci psihopatske svinje a sve žene nevine žrtve (koja potpuno uništava svaku uvjerljivost u tom smislu); drugo, zbog nebulozne odluke nastavnice geometrije da Krisu ispriča sve o Peginoj trudnoći, iako je već na prvi pogled mogla da primijeti da taj nije baš sam u glavi; i treće i posljednje, ali ne i najmanje važno – zbog ekstremno retardiranog skora. Naime, neki ključni momenti u filmu su umjesto dramatičnom orkestarskom muzikom ispraćeni nekakvim potpuno debilnim pop-rok pjesmicama koje pošten čovjek ne bi pustio ni na svom MP3 plejeru, a u filmu ovog tipa štrče, da citiram Džoa Dejvida Brauna, kao brabonjak u čaši za punč. Ako neko pomisli da je šteta što je ovaj film odletio u vode jeftine eksploatacije i nije do kraja (ili uopšte) eksploatisao svoj društvenokomentatorski potencijal, neka ga utješi činjenica da je The Girl Next Door (film snimljen po Kečamovoj istoimenoj knjizi koja opisuje istinitu priču o nasilju nad jednom djevojčicom) bio skoro negledljiva budalaština i da bi vjerovatno i Žena bila takva. Ovako, ljubitelji treša mogu da budu vrlo zadovoljni jer je kraj filma treš koji nadmašuje čak i najsmjelija očekivanja, a ljubitelji čitanja između redova imaju toliko materijala za učitavanje da narednih dvije i po godine ne moraju da gledaju nijedan film. Istovremeno sa filmom, MekKi i Kečam su udarnički radili na istoimenoj knjizi (kad mogu Klark i Kjubrik, što ne bi ova dvojica?), koja je već izašla (navali narode!), a vjerujem da ćemo vrlo brzo da dočekamo i nastavak filma pod nazivom The Women, a zatim i spin-offove Jennifer vs The Woman, Jennifers vs The Women vs Ice Spiders: Requiem i The Woman vs Casper Van Dien. Izvor: www.horrorhr.com cultofghoul.blogspot.com Prevod : http://rs.titlovi.com/prevodi/the-woman-127319/

The Woman (2011)

The Woman (2011) | BA | HR | MK | RS | SI |

Naslov:

Godina:

Žanr:

Trajanje:

Režija:

Scenarij:

Glavne uloge:

The Woman (2011)