Selo nadomak šume

-          U učionice, vi mali kriminalci! - derala se direktorica Akademije za čarolije i političke znanosti Ljubalbusa Dumbledore, gladeći svoju dugu sijedu bradu i mašući zvoncem za početak sata.

Možda bi negdje drugdje žena s bradom bila iznenađenje, ali ne i u Hogwashu, mjestu gdje najtalentiraniji mladi ljudi uče kako nekoga pretvoriti u žabu, kako medvjedu stvoriti krila ili kako pokrasti novac iz državnog proračuna. Naime, duga je tradicija (skoro koliko i Dumbledorina brada) da svaki direktor Hogwasha pušta bradu – bila to ona ili on.

Prvi u učionicu je žurio glavni štreber i srcolomac Hogwasha, Harieden Potter. Ponosno je koračao dok je iza njega išla njegova kohorta: Bonevra „Bonny“ Weasley koja se naguravala sa svojom suparnicom Cho Cersichang.

-          Harieden je moj. – kvrcnula je čarobnim štapićem po nosu Cersichang Bonny.

-          Ma nemoj! – bjesno siknu Bonny – „Zmijus ugachas!“ – bacila je ova čaroliju svojim štapićem, a Cersichang uz krik pojurila u ženski toalet riješiti se gmižućeg problema.

S podsmijehom ih je promatrala Bojiona Granger, znajući da može Hariedena smotati oko prsta kad god poželi. I ne samo njega, već i Ronebojšu Weasleya, Bonnyinog brata koji je koračao kraj Bojione promatrajući se u ogledalce u paničnom strahu da se nije pojavila koja nova crvena pjegica na licu.

-          …9.999, 10.000, 10.001, 10.002… Za ime svega! Dvije nove! – užasnuo se Ronebojša gotovo iščupavši pramen riđe kose od bijesa.

-          Ajde, djeco! Brže malo! – požurivao ih je podvornik, vrtlar i Hogrid-za-sve, Rubeus Hogrid.

U ruci je držao metlu, a drugom rukom je opipavao gdje mu je pljoska. Kao i sve drugo u ovoj školi, tako je i Hogrid neobičan svat – naime, on je polu-div visok cca 150 cm. On sam se pri popisu stanovništva uvijek deklarirao kao polu-div – naime, otac mu je bio div, a majka patuljčica pa je mogao birati – ili biti najniži div ili najviši patuljak. Ovo je bio kompromis.

-          Pogledajte ih! Kako sline za njim. – s glasom punim ljubomore, blond Draconilo Malfoy komentirao je kolonu koja je prošla kraj njega.

-          Nemaš razloga biti ljubomoran na njega, mladiću. Pred tobom je blistava karijera. – potapšala ga je po ramenu rektorica Odjela za obranu od crne magije i degustaciju čokolade, Dolores Vojana Umbridge.

-          A i ja sam tu ako bilo što zatreba, bombončiću. – ulagivala mu se njegova obožavateljica Pansija Parkinson.

-          Ma tko kaže da sam ljubomoran na njega? Ja sam ljubomoran na njih! – obrecnuo se Draconilo i uputio u učionicu.

-          Ti mladi! Nikad od njih pravih čarobnjaka, ni političara. – s visoka je prokomentirao    Dalmatineverus Snape, rektor Odjela za napitke i mrgodno držanje.

Kroz prozor sve je to promatrao i zirkao traženi kriminalac (lažno optužen) zbog obijanja trafika i animagus Đovasirius Black, poznat i kao Zbiljko Crnić. S obzirom da se pretvorio u psa, nitko nije obraćao pozornost na njega. Ponajviše ga je zanimalo vidjeti svoje kumče Hariedena bojeći se za njegovu sigurnost.

Krik natjera sve da se skamene, a zatim potrče u tom smjeru. Pred okupljenom grupom nastavnika i učenika stajali su ostaci Mandarevila Dugoguzića.

-          Tormentorodlaci! Nitko drugi to nije mogao učiniti. – zajapurila se Bojiona.

-          A gdje su tormentorodlaci, tu je i Lord VoldIromort. – zaključio je Harieden.