Prevodi || Titlovi || Преводи || Podnapisi || Subtitles
Početna strana Početna strana > DIVX Titlovi, Prevodi, Podnapisi > Prevodilački kutak
  Aktivne teme Aktivne teme RSS Feed: Pravopis srpskog jezika
  FAQ u vezi foruma FAQ u vezi foruma  Pretraži forum   Kalendar   Registracija Registracija  Prijava Prijava

Pravila ponašanja na forumu :: Pravila za postavljanje prevoda :: FAQ u vezi prevoda :: Voditelji foruma
Potražnja prevoda :: Obaveštenje svim NOVIM članovima !!! :: UPUTSTVO ZA PRAVLJENJE PREVODA SUBTITLE WORKSHOP

Pravopis srpskog jezika

 Odgovori Odgovori Stranica  123 17>
Korisnik
Poruka
N.B.G. View Drop Down
eXtreme member
eXtreme member
Avatar
Sick Boy

Pridružen: 29.Srpanj/Jul.2008
Status: Offline
Poruke: 2513
  Citiraj N.B.G. Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Tema: Pravopis srpskog jezika
    Objavljeno: 11.Ožujak/Mar.2009 u 14:34
Pravopis srpskog jezika - izvod


Pravopis je skup pravila kojih se pridržavamo u pisanju kako bi nam poruka pisanih reči bila jasna.
U srpskom jeziku su ravnopravna dva pisma, ćirilica i latinica. Oba pisma sadrže po 30 slova.

Ћирилица: аА, бБ, вВ, гГ, дД, ђЂ, еЕ, жЖ, зЗ, иИ, јЈ, кК, лЛ, љЉ, мМ, нН, њЊ, оО, пП, рР, сС, тТ, ћЋ, уУ, фФ, хХ, цЦ, чЧ, џЏ, шШ (азбука)

Latinica: aA, bB,cC, čČ, ćĆ, dD, dž Dž, đĐ, eE, fF, gG, hH, iI, jJ, kK, lL, ljLj, mM, nN, njNj, oO, pP, rR, sS, tT, uU, vV, zZ, žŽ (abeceda)
Deo pisma čine i brojevi (arapski i rimski), kao i pravopisni znaci ili interpunkcija.

Veliko i malo slovo

Velikim slovima se piše:

01. Početak rečenica - Tamo sam se lepo proveo.
02. Lična imena i prezimena, nadimci i atributi koji su sastavni deo tog imena npr - Jovan Jovanović Zmaj, Dušan Silni, Hajduk Veljko,...
03. Neka lična imena u sebi sadrže pomoćnu reč, ako se takva reč stavi na početak imena, tada se piše velikim slovom, a u drugim položajima malim - De Gol ali i Šarl de Gol, Leonardo da Vinči
04. Imena božanstava - Perun, Vesna, Zevs, Bog, Gospod, Svevišnji (iz poštovanja, ali u uzrečicama i izrazima sa malim slovom - Neka nam bog pomogne)
05. Imena naroda, imena ljudi izvedeni od geografkih imena - Srbi, Banaćani, Novosađani, Ruskinja, Vranjanka,...
06. Imena zemalja, federalnih jedinica i autonomija - Autonomna Pokrajina Vojvodina, Republika Srbija, Evropa
07. Imena gradova i sela (svaka reč velikim slovom) - Novi Sad, Bačko Petrovo Selo
08. Ostali geografski nazivi (more, reke, planine - samo prvo slovo veliko) - Fruška gora, Atlanski okean, Jadransko more, Balkansko poluostvro
09. Imena nebeskih tela (samo prvo slovo veliko) - Venera, Severnjača, Mlečni put, Velika kola (Zemlja, Sunce i Mesec kada ne znače nebeska tela pišu se malim slovom - naš mesec, sa zemlje, mlado, krupno sunce,....)
10. Imena i nazivi administrativnih područja (prvo slovo veliko) - Južnobački okrug, Novosadska armijska oblast,...
11. Imena praznika (prvo slovo veliko) - Uskrs, Božić, Prvi maj, Dan žena, Sveta Petka,...
12. Istorijski događaji (prvo slovo veliko) - Prvi svetski rat, Kosovska bitka, Oktobarska revolucija,...
13. Imena sklopljenih sporazuma i mira (prvo slovo veliko) - Karlovački mir, Novosadski dogovor, ...
14. Imena ulica i trgova (prvo slovo uvek veliko) - Šekspirova ulica, Trg mladenaca, Kej žrtava racije, Bulevar oslobođenja, Ulica kneza Danila, Trg Kralja Petra Prvog...
15. Imena životinja i zajedničke imenice upotrebljene kao ime i prezime - Bambi, Miki Maus, Belka, Jablan, sneško Belić, Deda Mraz
16. Obraćanje iz poštovanja (samo kada se obraćamo pojedincu) - Vi, Vaš, Ti, Tvoj
17. Nazivi ustanova, institucija, fabrika - Crvena zvezda, Partizan, Osnovna škola "Ivo Lola Ribar", Matica srpska, Galerija Matice srpske, Filozofski fakultet u Novom Sadu, Sterijino pozorje, Rudarko-topioničarski basen Bor,...
18. Skraćenice (sve se piše velikim slovom bez tačaka) - VJ, OŠ, RS, APV, ...
19. Prisvojni pridevi na ov, ev i in - Jovanov, Milošev, Perin,...

Dvojaka upotreba je dozvoljena ako je reč ulica neobavezna:
Ulica Alekse Šantića (Alekse Šantića ulica), ili ul. Alekse Šantića, ul. Devet Jugovića,....

Malim slovima pišu se:

1. Nazivi kulturnih, duhovnih i društveno-političkih pokreta - realizam, romantizam, stari vek, srenji vek, humanizam,...
2. Učesnici pokreta i ratova - solunac, španci,...
3. Marke proizvoda - boing, mig, faks, div, najke, vića, škoda, rizling, loza, viljamovka (ako se naziv proizvoda uzima kao naslov patenta, dopušta se pisanje velikim slovom - "Boing 757",...)
4. Nazivi školskih predmeta - matematika, srpski jezik, fizičko vaspitanje (ipak, kada je u pitanju službena prepiska može i velikim slovom
5. Imena životinja i zajedničke imenice ako se upotrebljavaju uopšteno - onaj šarov, ovaj belac
6. Nazivi biljaka - dragoljub, ladolež, muškatla, jorgovan
7. Zvanja, titule - despot, vožd, car, predsednik, patrijarh, profesor, doktor (sveti apostol Pavle, sveti Sava (ako se misli na ličnost, ali Sveti Sava ako je praznik),...
8. Prisvojni pridevi na ski, ški, čki - novosadski, vršački,...

Spojeno i odvojeno pisanje reči - složenice

Pravilo je da se složenice pišu spojeno:

1. Redni brojevi - šezdesetogodišnji, dvestoti, ...
2. Imenice - Rodoljub, Beograd, Gazimestan, kinoteka, aerodrom, elektroprivreda, dvadesetpetogodišnjak, nalivpero, automehaničar,...
3. Pridevi - svetlozeleni, tamnopali, mrkožut (ako se misli na nijanse, ali i sa crticom ako se misli na kombinaciju boja plavo-bela, crveno-beli,...)
4. Prilozi - kadkad, kojekuda, takoreći,...
5. Reč put s jednočlanim brojem - jedanput, dvaput, triput (ali odvojeno četiri puta, pet puta, sto puta,...)
6. Imenica podne sa predlozima do, posle, pre piše se dvojako: kao imenica piše se zajedno (Toga popodneva smo sve uradili.), a kao prilog se piše odvojeno (Idu samo pre podne u školu.).

Spojeno i odvojeno pisanje reči - polusloženice

Pišu se sa crticom:

1. Ugljen-dioksid, kalijum-sulfat, fer-plej, top-lista, fiks-ideja, šah-granitura, auto-trke, auto-reli, remek-delo, spomen-ploča...
2. Ako je prvi deo polusloženice jedno slovo: a-osnove, x-zraci, A-bomba,...
3. Termin s radiom kao komunikacijskim sredstvom: radio-talasi, radio-amateri, radio-telegrafista (ali bez crtice u značenju ustanove: Radio Novi Sad, Radio Sombor,...
4. Kombinacija brojeva ili broja i imenice: tri-četiri dana, sedam-osam učenika, godinu-dve, sat-dva (ako je broj višečlan, piše se crta: dvadeset jedan - dvadeset dva; takođe crtu, a ne crticu treba pisati u polusloženicama tipa: raketa zemlja - zemlja, zemlja - vazduh)
5. Priloške parne polusloženice: manje-više, danas-sutra, zbrda-zdola, kad-tad, dan-danas,...
6. Uzvici: tuc-muc, bla-bla, av-av, hi-hi-hi,...
7. Kombinacijama sa brojem: 50-godišnjica, 40-časovni rad,...
8. U dvojnim prezimenima ako se ne menja prvi deo: Savić-Petrović (ako se prvi deo menja, crtica se ne piše: Vuk Stefanović Karadžić)...

Polusloženice se pišu odvojeno:

1. Izrazi sastavljeni od predloga i neke druge reči: do tamo, do kraja, do viđenja, na primer, bez sumnje,...
2. Reč put iza rednih brojeva i zamenica: drugi put, sedmi put, svaki put, neki put,...
3. Kod glagola na -ći (ići): ići ću, ići ćemo, reći ćete,...

Pišu se spojeno:

1. Izrazi sastavljeni od predloga i neke druge reči: odonda, usput, nažalost, naizgled, odpočetka, bestraga, doduše,...
2. U prostom futuru kod glagola sa infinitivom na -ti (pričati): pričaću, pričaćeš, igraćemo, pevaćete,...

Pišu se dvojako predlozi od i do u spojevima sa prilozima kad, sad, tad: dokada i do kada, dosad i do sada, otkad i od kada, odsad i od sada, otad i od tada, odonda i od onda,...
Pišu se i spojeno i odvojeno u zavisnosti od značenja:

1. Uoči (praznika) i u oči (me gledaj)
2. Napolje (izađi) i na polje (pala rosa)
3. Zasada (je sve u redu) - u značenju privremenosti i za sad (ovo je za sad) - namena
4. Naveliko (se priča) i na veliko (se trguje)
5. Nakraj (sela žive) i na kraj (s kraja na kraj)
6. Doboga (loše) i do boga (se čuje)
7. Začas (će se vratiti) i za čas (nauči sve za sledeći čas)
8. Naglas (čitaj) i na glas (izašao na glas)

Rečca NE piše se uvek odvojeno od glagola:
ne slušaju, ne umarajući se, ne mogu, ne prepoznajući, ne umeš,...
Izuzetak čine:
nisam, neću, nemam, nemoj, i trpni glagolski pridev: nepokošena, neugrađeno,.... Takođe se uvek piše spojeno sa imenicama, pridevima i predlozima: nemir, nesreća, neobičan, neveseo, nikako, nezanimljivo,...

Rečca LI se piše odvojeno:
Jesi li naučio? Da li su završili? Jeste li dobro? Bi li putova? Ne bi li ste uradili? Hoćete li zapisati?...

Glasovi i glasovne promene

Glas J se:

1. Ne umeće u grupe glasova ai, ei, oi, io, ui: kaiš, neimar, doista, stoik, uistinu, fioka, avion, bio, radionica, radi, violina, milion,...
2. Piše se ispred glasa i ako je deo osnovne reči: snaja/snaji, staja/staji, moj/moji, boja/bojica,...
3. Iza i, a ispred a i e redovno se piše u svim prostim i izvedenim rečima: avijacija, ideja, istorija, armija, premijer,...
4. Kod prideva na -ijski: istorijski, serijski, komšijski, azijski,...
5. U imerativu glagola: pij, pijmo, pijte, nalij, nalijmo, brijmo,..

Na vrh
luka0037 View Drop Down
The Legend Of
The Legend Of
Avatar
Zakeralo

Pridružen: 04.Ožujak/Mar.2008
Lokacija: Krusevac
Status: Offline
Poruke: 6640
  Citiraj luka0037 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Ožujak/Mar.2009 u 14:44
dodaj pravilo kad se recica ne pise sastavljeno kad odvojeno mene je to kostalo ko zna kolko minusa u skoli


Na vrh
N.B.G. View Drop Down
eXtreme member
eXtreme member
Avatar
Sick Boy

Pridružen: 29.Srpanj/Jul.2008
Status: Offline
Poruke: 2513
  Citiraj N.B.G. Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Ožujak/Mar.2009 u 15:10
Pa ja sam i postovao ovo da bi svi mi dodavali nesto
ne samo vezano za srpski jezik vec i za druge jezike sa
nasih prostora u cilju sto boljih prevoda, ako mogu tako da se izrazim..
Neko ovo sve zna i ima u malom prstu,
ali verujem da je ovako nesto potrebno svima, pa cak i nama da
se setimo tih skolskih klupa i jedinica,
kao i onima koji pocinju i brzopleto zure sa prevodima.
Znaci bez razlike!!!



Pa ako neko zeli da doda nesto kao kolega luka, koristice svima.

Na vrh
darije View Drop Down
Administrator
Administrator
Avatar
Infernal Affairs

Pridružen: 16.Veljaca/Feb.2005
Status: Offline
Poruke: 27747
  Citiraj darije Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Ožujak/Mar.2009 u 17:35
Odlično kolega. Svaka čast za ovo!!!!!!!!!!!!!!!!
Na vrh
bihorackabir View Drop Down
eXtreme member
eXtreme member
Avatar

Pridružen: 11.Studeni/Nov.2008
Lokacija: Srbija
Status: Offline
Poruke: 924
  Citiraj bihorackabir Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Ožujak/Mar.2009 u 23:16
postovanje buraz za ovo...

Ažurirao darije - 12.Ožujak/Mar.2009 u 03:12
Na vrh
bubba ho-tep View Drop Down
Moderator
Moderator
Avatar
brkovi gore, brkovi dole

Pridružen: 03.Sijecanj/Jan.2005
Status: Offline
Poruke: 12320
  Citiraj bubba ho-tep Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 12.Ožujak/Mar.2009 u 03:00
Svaka cast nbg

Ažurirao darije - 12.Ožujak/Mar.2009 u 03:12
Na vrh
darije View Drop Down
Administrator
Administrator
Avatar
Infernal Affairs

Pridružen: 16.Veljaca/Feb.2005
Status: Offline
Poruke: 27747
  Citiraj darije Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 12.Ožujak/Mar.2009 u 03:14
Bilo bi zaista lepo kad bi se nešto slično uradilo i za ostale jezike prisutne na forumu.
Tako bi prevodioci ALI I SVI OSTALI mogli da provere kako se nešto piše... - svima dobro.

Na vrh
luka0037 View Drop Down
The Legend Of
The Legend Of
Avatar
Zakeralo

Pridružen: 04.Ožujak/Mar.2008
Lokacija: Krusevac
Status: Offline
Poruke: 6640
  Citiraj luka0037 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 12.Ožujak/Mar.2009 u 03:51
PISANJE TUĐIH REČI

Za pisanje pozajmljenica postoje utvrđena pravila:

I Reči iz klasičnih jezika (grčkog i latinskog) su se odomaćile u našem jeziku i u naučnoj terminologiji i prilagodile duhu našeg jezika, pa se pišu onako kako se izgovaraju: astronomija, instrument, subjekat, hemija, gimnazija, hirurgija; Ciceron, Olimp, Homer, Aristotel, Vavilon, Cezar itd.

II U pisanju reči iz živih jezika ima malo razlika.

a) Zajedničke imenice i pridevi pišu se onako kako se izgovaraju u jeziku iz kojeg su preuzete, ali prilagođeno našem pismu i glasovnom sistemu. Na primer: spiker i tvist se u našem jeziku ne mogu izgovoriti kao u engleskom. U ovakve pozajmljenice spadaju reči: gulaš, ambalaža, intervju, korner, ofsajd, duet, bas, bife, šofer, kompjuter i mnoge druge.

b) Tuđa vlastita imena pišu se različito:
izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, ako se na srpskom pišu latinicom, na primer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih); u tom slučaju se u zagradi piše kako se ime izgovara, i to kad se pominje prvi put;
onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom pišu ćirilicom; u tom slučaju se, kad se prvi put pomene ime, u zagradi piše izvorno;
fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su reči iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (ruskog, bugarskog, makedonskog itd.); na primer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd.

c) Imena mnogih stranih gradov, zemalja i druga geografska imena pišu se fonetski i ćirilicom i latinicom ako su već dugo prilagođena duhu našeg jezika, na primer: Njujork, Beč, Venecija, Mađarska, Rim, Solun itd.

SKRAĆENICE

U srpskom jeziku postoje dve vrste skraćenica:

I Skraćenice koje nastaju skraćivanjem reči u čitanju se izgovaraju potpuno, kao da nisu skraćene. I one se međusobno razlikuju, a najčešće se upotrebljavaju sledeće:

a) skraćenice kod kojih se skraćivanje označava tačkom:br. (broj)     tzv. (zako zvani)     ž.r. (ženski rod)
uč. (učenik)     i sl. (i slično)     v.d. (vršilac dužnosti)
str. (strana)     tj. (to jest)     o.g. (ove godine)


b) skraćenice za mere, veličine, novčane jedinice koje se pišu bez tačke: m (metar)     g (gram)     USD (američki dolar)
cm (centimetar)     t (tona)     EUR (evro)
km (kilometar)     l (litar)     JPY (japanski jen)
kg (kilograd)     dcl (decilitar)     GBP (britanska funta)
mg (miligram)     hl (hektolitar)     SIT (slovenački tolar)


Pošto su to međunarodne skraćenice pišu se latinicom.

c) Bez tačke se pišu i sledeče skraćenice: dr (doktor), gđa (gospođa), gđica (gospođica).

II Skraćenice koje su nastale od prvog slova ili sloga svake reči u višesložnim izrazima (složene skraćenice) čitaju se različito:

a) neke se čitaju potpuno kao da su svi delivi reči napisani, a pišu se bez tačke, npr.:
VPŠ - Viša poslovna škola
UN - Ujedinjene nacije
PTT - Pošta, telefon, telegraf

b) neke postaju reči pa se čitaju kao skraćenice i menjaju po padežima, npr.:
Bila sam u SAD-u. Iz SAD-a sam donela kompakt diskove sa operskom muzikom.

c) skraćenice preuzete iz stranih jezika pišu se kako se izgovaraju i menjaju se po padežima, npr.:
Uneskova pomoć zemljama u razvoju je dragocena.
Pomoć u hrani i lekovima je stigla od Unicefa.

PRAVOPISNI ZNACI

Pravopisni znaci se upotrebljavaju uz pojedine reči za razliku od interpunkcije koja se upotrebljava u rečenici.

U pravopisne znake se ubrajaju: tačka, dve tačke, nekoliko tačaka, crta, crtica, zagrada, apostrof, znak jednakosti, znak porekla, akcentski znaci i genitivni znak.

a) Tačka se kao pravopisni znak upotrebljava:
- iza skraćenica: npr., itd., sl., tj.;
- iza rednih brojeva kada se pišu arapskim brojkama: 15. mart 1991. godine.

Tačka se ne piše iza rednih brojeva napisanih arapskim brojkama kada se iza njih nađe drugi pravopisni znak (zarez, zagrada, crta ili koji drugi); npr.: O tome ćete naći informacije na 119, 120, 121 i 122. strani. Na nekim spratovima (2, 4. i 5) su pokvarene električne instalacije. Na 10-15. kilometru ćeš ugledati planinarski znak.

b) Dve tačke se kao pravopisni znak pišu:
- između brojeva ili slova kojima se iskazuje neki odnos i čitaju se "prema".
Na primer:
Rezultat utakmice je 2:1 u korist "Crvene Zvezde".
Korenski samoglasnik se smenjuje o:i:a u rečima ploviti - plivati - poplaviti.

c) Nekoliko tačaka (najčešće tri) stavljaju se:
- umesto izostavljenog teksta i u isprekidanom tekstu; na primer:
Predlozi su: kod, pored, u, sa...
Kad se voz zaustavio, on se pojavi... i reče: "Divno je vratiti se kući".

d) Crta se kao pravopisni znak upotrebljava:
- između brojeva umesto predloga do, npr.:
Kupi 10 - 15 kilograma krompira.
Ivo Andrić (1892 - 1975) je dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Ako se ispred prvog broja nalazi predlog od, crtu ne treba pisati već ispisati i predlog do; na primer: Prvi svetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine.

- između naziva gradova i drugih mesta da bi se označio pravac kretanja, na primer: Put Beograd - Niš ima veliki privredni značaj.
- između dva ili više imena kojima se označavaju tako tesno vezani pojmovi da oni čine jedan pojam.: Utakmica "Crvena Zvezda" - "Partizan" je uvek najznačajnija utakmica koja se igra.

e) Crtica se kao pravopisni znak piše:
- između delova polusloženica: radio-aparat, auto-mehaničar, foto-aparat, aero-miting;
- pri rastavljanju reči na slogove na kraju retka;
- u složenim ili izvedenim rečima u kojima se prvi deo piše brojem a drugi deo slovima: 150-godišnjica, 40-tih godina prošloga veka, 15-godišnjak;
- između skraćenica i nastavka za oblik, na primer: Prema Tanjug-ovoj vesti, do rata među sukobljenim stranama neće doći. Kulturna saradnja sa UNICEF-om je dobra.

f) Zagrada kao pravopisni znak:
- služi da označi oba oblika reči o kojima se govori, npr.:
Predlog s(a) uz instrumental sredstva se ne upotrebljava.
- stavlja se iza rednog broja ili slova kojima se označava novi odeljak:
1), 2), 3) itd. - a), b), v) itd.

g) Apostrof se stavlja umesto izostavljenog slova: Je l' to tačno?

h) Znak jednakosti se upotrebljava između reči da bi se označila njihova jednaka vrednost, a čita se: jednako, ravno, isto što, jeste. Na primer:
himba = sumnja, tata = subjekat (u rečenici)

i) Znaci porekla su > i <. Upotrebljavaju se u stručnim tekstovima.
- znak > se čita "dalo je" ili "razvilo se u", npr.:
tvojega > tvoega > tvooga > tvoga;
- znak < se čita "postalo je od", npr.:
crnji < crn -ji; junače - junak -e

j) Akcentski znaci se beleže u stručnoj literaturi (obično iz gramatike) i u običnim tekstovima kad je potrebno da se označi reč koja se od iste reči u susedstvu razlikuje samo akcentom; npr.:
Sâm sam to uvideo.
Došao je da dâ oglas.

k) Genitivni znak se stavlja na krajnji vokal genitiva množine kad je potrebno označiti razliku ovoga oblika od drugih oblika, najčešće genitiva jednine iste zamenice. Na primer: Iz primerâ možeš zaključiti o toj pojavi. Genitivnim znakom je naznačeno da je to genitiv množine, odnosno da se iz više primera može zaključiti, a ne samo iz jednog.

INTERPUNKCIJA

U pisanju se radi jasnijeg prikazivanja onoga što hoće da se kaž, upotrebljavaju pojedini znaci koji se zajedno nazivaju interpunkcija ili rečenični znaci.

Znaci interpunkcije su: tačka, zarez, tačka i zarez, dve tačke, navodnici, upitnik, uzvičnik, zagrade i crta.

Tačka se stavlja na kraju obaveštajne - potvrdne i odrične rečenice, na primer: Svaki dan učim za ispit. Za ispit ne učim redovno.

Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava često i u različitim rečeničnim situacijama. Pošto je jedno od osnovnih načela srpskog pravopisa slobodna (logična) interpunkcija, za upotrebu zareza je najvažnije pravilo da se ono što je u mislima tesno povezano, što predstavlja jednu celinu, ne odvaja zarezom, a delovi koji čine celinu za sebe, odvajaju se zarezom od ostalih delova rečenice.

Zarezom se odvajaju:

a) reči i skupovi reči (istovrsni delovi rečenice) u nabrajanju: Miša, Drenko, Nenad i Srđan su otišli na izlet. Poneli su i dobre hrane, i bezalkoholnih pića, i društvenih igara.;

b) nezavisne rečenice kad nisu povezane veznicima: Došao je, pozdravio se, dobro večerao i nestao.;

c) paralelni delovi rečenice kad su u suprotnosti: Zadatak je težak, ali zanimljiv. Pokloniću tebi a ne Igoru. Nismo letovali na moru, već u planini.

d) rečenice koje su u suprotnosti: Kasnije smo krenuli, ali smo stigli na vreme. Vi ste pošli ranije a ipak ste zakasnili.;

e) rečenice u inverziji (kad se zavisna rečenica nalazi ispred glavne), na primer: Kad se spremim, pozvaću te telefonom. Ako možeš, pomozi mi. Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.;

f) reč ili skup reči koji su naknadno dodati ili umetnuti u rečenicu: To je, dakle, tvoj voćnjak. Sve ću ti, naravno, ispričati. Ti si u pravu, neosporno.;

g) vokativ i apozicija su, takođe, naknadno dodati u rečenicu, pa se odvajaju zarezom, na primer: Vi ćete, deco, dobiti slatkiša. Tebi ćemo, bako, doneti voća. Dela Ive Andrića, jedinog jugoslovenskog Nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.;

h) uzvici isto nisu sastavni delovi rečenice, pa se odvajaju zarezom: Uh, što je hladno! Oh, što me boli zub! O, stigla si?!;

i) umetnute rečenice na primer: U mom selu, koje je jedno od najuspešnijih u voćarstu, gotovo svi gaje maline.;

j) između mesta i datuma, na primer: Sombor, 15. avgust 1991. U Novom Sadu, 2. aprila 1957.

Tačka i zarez se upotrebljavaju:

a) između rečenica koje su u složenoj rečenici manje povezane sa drugim rečenicama, na primer: Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o školi; nismo pominjali nedavnu svađu.;

b) između grupa reči koje se razlikuju po srodnosti, na primer: Na put ću poneti: odeću, obuću, kišobran, higijenski pribor; knjige, sveske, pribor za pisanje; društvene igre, fudbal i reket za stoni tenis.

Dve tačke se se stavljaju:

a) iza reči kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga što se nabraja, na primer: Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.;

b) ispred navođenja tuđih reči (upravnog govora); npr. Rekao nam je doslovno: "Novac za ekskurziju je obezbeđen".

Navodnicima se obeležavaju:

a) tuđe reči kad se doslovno navode , na primer: Ulazeći svi zagrajaše "Srećan ti rođendan!"

b) reči koje se upotrebljavaju s ironijom i kojima nečemu ne želi da se da suprotno značenje: npr.: Znam, ti si "vrednica". Doneo je tvoj "veliki projatelj".

Na kraju upitnih rečenica stavlja se upitnik, a iza uzvičnih rečenica, kao i iza manjih govornih jedinica koje se izgovaraju u uzbuđenju, povišenim glasom, stavlja se uzvičnik, na primer: Kako si? Šta radiš? Uh, što sam gladna! Ne viči! Požar! Kada se pitanje izgovara povišenim glasom iza njega se stavljaju i upitnik i uzvičnik; npr. On položio?! Ne daš?!

Zagradom se u rečenici odvaja ono što se dodaje radi objašnjenja prethodne reči ili dela rečenice, na primer: Interpunkcija (rečenični znaci) doprinosi jasnijem izražavanju. Imenske reči (imenice, pridevi, zamenice i brojevi) menjaju se po padežima. Za vreme Prvog svetskog rata (1914 - 1918) vladale su nestašice hrane, odeće i lekova.

Crta se piše:

a) Umesto prvog dela navodnika u dijalogu i to u štamšanim tekstovima, a drugi deo se izostavlja; i na kraju upravnog govora se piše crta ako se rečenica nastavlja i objašnjava nešto o upravnom govoru; na primer:
- Ko je to bio? - Upita majka.
- Moj drug.
- Zašto ga nisi pozvao unutra?
- Žurio je - promrmlja Miloš.;

b) kad se želi nešto istaći, ili naglasiti suprotnost, neočekivanost; na primer: Pođem ja, kad - nigde nikog. Sve sam naučila, sve znam - ne vredi, zbunila sam se.


SASTAVLJENO I RASTAVLJENO
PISANJE REČI

Sastavljeno se pišu:

a) složenice koje imaju samo jedan akcenat i u kojima se prvi deo ne menja, na primer: Beograd (Beograda, Beogradu), goloruk, parobrod, pismonoša, bezdušan, jugozapadni, prepoloviti, izvući;

b) nazivi stanovnika naselja iako se imena tih naselja sastoje od dve akcentovane reči i pišu se odvojeno; na primer: Novosađanin (prema Novi Sad), Belocrkvanka (prema Bela Crkva), Bjelopoljac (prema Bjelo Polje);

c) prisvojni prodevi izvedeni od naziva mesta ako se sastoje od dve akcentovane reči, npr. gornjomilanovački (prema Gornji Milanovac), južnoamerički (prema Južna Amerika), krivopalanački (prema Kriva Palanka);

č) rečca ne uz imenice i prideve s kojima srasta u složenice, na primer: - neznanje, nečovek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj - nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv;

ć) složeni prilozi kao: malopre, pokadšto, gdekad, gdegde, najednom, napamet, otprilike, sneruke i predlozi: povrh, namesto, ukraj, uoči, podno;

d) rečca naj- u superlativu opisnih prideva, na primer: najlepši, najlakši, najbolji, najjači, najjednostavniji.

S crticom između prvog i drugog dela pišu se polusloženice, ako svaki od sastavnih delova čuva svoj akcenat i ako se prvi deo ne menja po padežima. Tako se pišu:

a) višečlani nazivi mesta, na primer: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivanić-Grad;

b) dve imenice od kojih jedna određuje drugu, a zajedno označavaju jedan pojam, na primer: baš-čaršija, radio-amater, rak-rana, auto-put, general-major, general-potpukovnik;

Rastavljeno se pišu:

a) rečca ne u odričnim oblicima glagola, na primer: ne znam, ne veruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne može; izuzetak su odrični glagoli neću, nemam, nemoj, nisam;

b) odrične zamenice niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s predlogom, na primer: ni za koga, ni sa kim, ni u čijem, ni pred kakvim, ni za kojim;

c) rečca li uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Hoćeš li doći? Veruješ li mi? Znaš li to? i u upitnim rečenicama sa da, na primer: Da li bi mi pomogla? Da li imaš novca?





evo malog dodatka i sa moje strane
    
    
     

Ažurirao luka0037 - 12.Ožujak/Mar.2009 u 03:56


Na vrh
Kneginja View Drop Down
Administrator
Administrator
Avatar
aka. Klekinja

Pridružen: 21.Srpanj/Jul.2005
Status: Offline
Poruke: 10690
  Citiraj Kneginja Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 13.Ožujak/Mar.2009 u 01:20
Veliko hvala N.B.G. i luka0037 za mali podsjetnik.
Mislim da ce svima dobro doci, a pogotovo nama
koji nemamo svakodnevni kontakt s maternjim jezikom.

Mozda ne bi bilo lose da neko ko zna, te ima volje i vremena
napravi slicna uputstva za hrvatski jezik.
Pre svega bi dobro doslo, ne samo prevodiocima,
vec i nama koji vrsimo proveru uploada


Sto me ne ubije... ide u moje memoare.
Na vrh
N.B.G. View Drop Down
eXtreme member
eXtreme member
Avatar
Sick Boy

Pridružen: 29.Srpanj/Jul.2008
Status: Offline
Poruke: 2513
  Citiraj N.B.G. Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 13.Ožujak/Mar.2009 u 01:46
Puno hvala na podršci i nema na čemu, to i jeste zamisao..
Svima bi bilo puno lakše.    

Na vrh
vhorv View Drop Down
Junior translator
Junior translator
Avatar

Pridružen: 10.Listopad/Oct.2008
Lokacija: Zagreb
Status: Offline
Poruke: 31
  Citiraj vhorv Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 24.Ožujak/Mar.2009 u 13:20
SVAKA ČAST NA OVOM PRAVOPISU. NEMAM NIKAKVIH PRIMJEDBI. POGLEDAT ĆU I PROVJERITI RAZLIKE (IAKO, OVAKO NA BRZAKA, MISLIM DA IH NEMA) S HRVATSKIM JEZIKOM.
5+ I IZ HRVATKOG I IZ SRPSKOG. ClapClapClapClapClapClapClap
Na vrh
BELI View Drop Down
Uploader
Uploader
Avatar
OZNA SVE DOZNA

Pridružen: 01.Listopad/Oct.2005
Status: Offline
Poruke: 2832
  Citiraj BELI Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 24.Ožujak/Mar.2009 u 18:25
[QUOTE=luka0037]PISANJE TUĐIH REČI

Za pisanje pozajmljenica postoje utvrđena pravila:


b) Tuđa vlastita imena pišu se različito:
izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, ako se na srpskom pišu latinicom, na primer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih); u tom slučaju se u zagradi piše kako se ime izgovara, i to kad se pominje prvi put;
onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom pišu ćirilicom; u tom slučaju se, kad se prvi put pomene ime, u zagradi piše izvorno;
fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su reči iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (ruskog, bugarskog, makedonskog itd.); na primer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd.


Ja se izvinjavam , mozda su na ovom forumu neki ljudi mnogo uceniji od mene, mozda su profesori srpskog jezika, ali mene NISU ovako ucili u skoli.

Ako se pise Hemingway, onda ce se pisati    ъ  (jeri koje je ostalo u ruskom jeziku)
u imenicama koje ga sadrze. Da ne trazim sada po vokabularu.....

Pisace se i Йован,   Яковъ , i tako dalje i tako blize. Mene se ucili da se pise Hemingvej, a ne Hemingway.

Da, tacno je da se u hrvatskom jeziku pisu originalno nazivi imenica, ali ne samo licna imena, vec i mnoga druga. New York, zar ne?  Ali, ja govorim za srpski jezik.

Izvinite, ali do daljeg cu nastaviti da pisem kao i ranije....
Bez napomene u prvom pomenu Sekspira da je to Shakespeare.
Valjda su oni koji to citaju dovoljno pismeni da znaju kako se pise i na engleskom, a u stvari, i koji ce im vrag to da znaju????????????
Neka napisu to ime pravilno na srpskom/hrvatskom i bice dovoljno.

Eto male pomoci/otpomoci i od mene.... vi vidite da li je pomoc ili otpomoc.




Ažurirao BELI - 24.Ožujak/Mar.2009 u 18:30
"All truth passes through three stages. First, it is ridiculed. Second, it is violently opposed. Third, it is accepted as being self-evident."
Schopenhauer
Na vrh
Buki View Drop Down
The Legend Of
The Legend Of
Avatar
Weed Expert

Pridružen: 06.Lipanj/Jun.2008
Lokacija: Rijeka
Status: Offline
Poruke: 10018
  Citiraj Buki Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 24.Ožujak/Mar.2009 u 18:29
Stvarno odlična stvar, svaka čast na ovoj temi, nadam se da će sada biti puno više gramatički točnih prijevoda...Smile

Na vrh
vhorv View Drop Down
Junior translator
Junior translator
Avatar

Pridružen: 10.Listopad/Oct.2008
Lokacija: Zagreb
Status: Offline
Poruke: 31
  Citiraj vhorv Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 25.Ožujak/Mar.2009 u 00:23
PRAVOPIS HRVATSKOG JEZIKA - RAZLIKE


< ="-" ="text/; =utf-8">< name="ProgId" ="Word.">< name="Generator" ="Microsoft Word 11">< name="Originator" ="Microsoft Word 11">
PISANJA RIJEČI IZ DRUGIH JEZIKA
  
-                  PRILAGODBA POSUĐENICA – posuđenice se prilagođavaju hrvatskom jeziku na grafijskoj, pravopisnoj, fonološkoj, morfološkoj, semantičkoj razini
 
RIJEČI STRANOG PODRIJETLA
 
 
 
                   STRANE RIJEČI                            POSUĐENICE
                            (cool)
 
                                                TUĐICE         PRILAGOĐENICE       USVOJENICE
                                                       (bajt)                  (referencija)                    (šećer)
 
 
 
-                   Posuđenice se s obzirom na uklopljenost u hrvatski jezični sustav dijele na:
o                  TUĐICE – posuđenice koje su pravopisno prilagođene hrvatskom glasovnom sustavu, ali sadržavaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrvatskom jeziku (bicikl, fajl, lift, sakő, bife, roza, drap, lila)
o                  PRILAGOĐENICE – posuđenice koje su naglasno, glasovno i sklonidbeno prilagođene hrvatskom jeziku (bit, centar, čip, kursor, printer, sida)
o                  USVOJENICE – riječi koje su tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da se ne razlikuju od izvornih hrvatskih riječi (šećer, lopta, krevet, šunka, odličan, aktualan, ofenziva)
                           Tea – Teji, Mario – Mariju, Andre – Andreju
 
 

SLOŽENICE 
 
                        autocesta
                        aero, auto, eko
 
-                   uvijek se pišu zajedno
                        aeromiting
                        autoškola
                        kemoboja  
 
POLUSLOŽENICE
-                   Pišu se sa spojnicom (–)
 
                        rak-rana    (rak-rane)
 
                   ne sklanja se
                                                                                                 
-                    
-                    
-                   svaka riječ sadržava svoj naglasak
Internet-stranica (ili internetska stranicauvijek je bolje zamijeniti ovim izrazom!!!)

o                   OBAVEZNO PISANJE NAVESKA
·                    prijedlozi s i sa        sa četkom            sa mnom
·                    k i ka                       k meni    ka gradu, ka klupi
·                    prijedlozi nad, pod, uz ispred zamjeničkih enklitika njoj, joj, njega, nj, mene
                                   nada nj    uza se
·                    prijedlog koji završava na d
nada mnom, poda mnom
 
 
ALTERNACIJA  IJE/ JE
o                   pravila o kraćenju i duljenju korijenskog sloga
·                    Korijenski se slog krati:
·                    u množinskim oblicima jednosložnih imenica muškog roda (svijet - svjetovi, brijeg - brjegovi, ali se piše lijek - lijekovi, brijest -brijestovi)
·                    u imenica s nejednakim brojem slogova (vrijeme - vremena - vrjemena, tijelo - tjelesa, dijete - djeteta)
·                    u oblicima s tri uzastopna duga sloga (pripovijetka - pripovjedaka, popijevka - popjevaka)
·                    u komparativu i superlativu pridjeva (lijep - ljepši, vrijedan -vrjedniji,  trijezan - trjezniji,  bijedan - bjedniji)
·                    u prednaglasnom položaju (bijel - bjelina,  cijel - cjelovit)
·                    u imenica i pridjeva izvedenih iz glagola (lijepiti - ljepilo - ljepljiv,  riješiti - rješiv,  dijeliti - djelidba,  odijeliti - odjel)
·                    u zbirnim imenicama na -ad (zvijer - zvjerad,  ždrijebe - ždrjebad ili ždrebad)
·                    u izvedenicama na  -ar,  -ak (cvijeće - cvjećar,  lijevi - ljevak)
·                    u deminutiva na -ić, -čić, -ica, -čica (mijeh - mješić, korijen -korjenčić,  zvijezda - zvjezdica,  cijev - cjevčica)
·                    u augmentativa (cijev - cjevčina, mijeh - mješina, svijet - svjetina)
·                    u pridjeva na -ast, -at, -it (cijev - cjevast, bijel - bjelkast, riječ - rječit)
·                    u složenim pridjevima (dug + vijek > dugovjek, skupe cijene > skupocjen)
 
o                   Korijenski se slog ne krati:
·                    u dugoj množini imenica (brijest > brijestovi)
·                    u glagola izvedenih iz imenica i pridjeva (lijek > liječiti, grijeh > griješiti,  snijeg > sniježiti)
·                    u zbirnih imenica na  -je (cvijet > cvijeće,  trijeska >  triješće)
·                    u imenica na -ost izvedenih iz pridjeva (lijen > lijenost, cijel > cijelost,  vrijedan > vrijednost)
·                    u deminutiva na -ce, -ak, -ka (odijelo > odijelce, ždrijelo > ždrijelce,  grijeh > griješak)
·                    u posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in (pijetao > pijetlov, slijepac > slijepčev,  zvijezda > zvijezdin)
·                    u glagolskom pridjevu trpnom -en (povrijediti > povrijeđen)
 
o                   Do duljenja skupa -je dolazi:
·                    pri promjeni glagolskog vida (nasjeći > nasijecati, dogorjeti > dogorijevati)
·                    prefiks pre- pri izvođenju imenica iz glagola prelazi u prije- (prepisati > prijepis, prelaziti > prijelaz, predložiti > prijedlog)
 
GLASOVI   Č, Ć, DŽ, Đ
o                   tipična mjesta, ortografski i ortoepski problemi
o                   Glasovi č i ć su dva različita fonema što znači da suprotstavljeni jedan drugomu, sudjeluju u razlikovanju značenja riječi.
                     guščak    (gusinjak)                           gušćak     (gustiš)
                    mlačenje  (od mlačiti)                        mlaćenje  (od mlatiti)
                    spavačica  (žena koja spava)             spavaćica (košulja za spavanje)
                    posječen   (od posjeći)                       posjećen   (od posjetiti)
 
·                    Fonem  Č dolazi :
§                     u riječima kojima postanak nije vidljiv  (bačva, jučer, grč, pčela)
-                   u svim izvedenicama i padežima ostaje č
§                     u izvedenicama i oblicima prema osnovnom  k, c  (vuk > vučji, znak > značiti,  stric > stričev,  micati > mičem,  zec <  zečev)
-                   iznimke triješće, liješće
§                     u sufiksima na  -ač, -ača, -jača, -ičar, -čić, -čica, -čina, -če   (berač, sjevernjača, alkoholičar, kamenčić, cjevčica, djevojče)
§                     u kajkavskim vlastitim imenima(Bedekovčina, Črnomerec, Pantovčak)
§                     u slavenskim prezimenima(Lav Nikolajevič, Miklošič, Jurčič)
 
·                    Fonem Ć dolazi:
§                     u riječima u kojima postanak nije vidljiv (bećar, ćelav, ćud, dućan, kći, moć, noć)
§                     u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t i đ (smrt > smrću, brat > braća, pamtiti > pamćenje, smeđ > smećkast, leđa > nalećke)
§                     u sufiksima -ić, -oća, -aći, -ći (komadić, sljepoća, šivaći, gledajući)
§                     umjesto đ ako se provodi jednačenje po zvučnosti(smeđ > smećkast)
§                     u infinitivu   ići, naći, reći, moći
 
·                    Fonem DŽ   (zvučni parnjak bezvučnog č)
§                     na mjestu č ispred zvučnog b(jednačiti > jednadžba, učiti > udžbenik, naručiti > narudžba)
§                     u riječima sa sufiksom -džija i izvedenicama od njih  (galamdžija, šaljivdžija)
§                     u riječima kojima postanak nije vidljiv (uglavnom tuđice iz turskog i engleskog jezika) (džemper, pidžama, patlidžan, džez, džungla, džip, amidža, džaba)
 
·                    Fonem Đ  (zvučni je parnjak glasa ć)
§                     u oblicima i izvedenicama na mjestu osnovnog d  (glad > glađu,  grad > građanin, vidjeti > viđen, mlad > mlađi)
§                     dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv  (anđeo, đak, đavao, evađelje, oruđe, međa)
 
§                     UMANJENICA    crijep – crjepić
§                     UVEĆANICA      cijev – cjeina
 
 
MJESTO       POSV. PRIDJEV        STANOVNIK      PRIPADNOST STANOVNIKU
                        Osijek   →        osječki           →    Osječanin      →          Osječaninov
 
 
 
 
FUTUR PRVI
 
o                   je glagolski oblik kojim se izriče  buduće vrijeme.
o                   Tvori se od prezenta pomoćnog  glagola htjeti  i infinitiva odgovarajućeg glagola.
                        čitat ću,  ću čitati;   
 
KONDICIONAL PRVI
 
lice
glagol
 
HTJETI
BITI
MORATI
ja
htio bih
bio bih
morala bih
ti
htio bi
bio bi
morala bi
on, ona, ono
htio bi
bio bi
morao (la, lo) bi
mi
htjeli bismo
bili bismo
morali bismo
vi
htjeli biste
bili biste
morali biste
oni, one, ona
htjeli bi
bili bi
morali (le,la) bi
 
 
FUTUR PRVI
lice
glagol
BITI
HTJETI
ZVATI
PEĆI
ja
ću htjeti (htjet ću)
ću biti (bit ću)
ću zvati (zvat ću)
ću peći (peći ću)
ti
ćeš htjeti (htjet ćeš)
ćeš biti (bit ćeš)
ćeš zvati (zvat ćeš)
ćeš peći (peći ćeš)
on, ona, ono
će htjeti (htjet će)
će biti (bit će)
će zvati (zvat ćeš)
će peći (peći će)
mi
ćemo htjeti (htjet ćemo)
ćemo biti (bit ćemo)
ćemo zvati (zvat ćemo)
ćemo peći (peći ćemo)
vi
ćete htjeti (htjet ćete)
ćete biti (bit ćemo)
ćete zvati (zvat ćete)
ćete peći (peći ćete)
oni, one, ona
će htjeti (htjet će)
će biti (bit će)
će zvati (zvat će)
će peći (peći će)
 
 
 
NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE
 
1.1.         SASTAVNE – povezuju se sastavnim veznicimai, pa, te, ni, niti (u pravilu se pišu bez zareza)
 
o                   mogu se odvajati zarezom:
·                    ako je druga surečenica naknadno dodana
Na nebu se nakratko pojavio mjesec, i već ga nema.
 
·                    ako je sastavna rečenica složena od više surečenica koje su povezane istim veznikom
Plesači se raduju, i plešu, i pjevaju, i grohotom se smiju.
 
·                    žele li se posebno isticati, surečenice se mogu nizati (u rečenični niz), a posljednja se povezuje veznikom
Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo, zgrabio naše ruke, tutnuo u njih ogromnu kutiju učvršćivača i pokazivao što da učinimo s njim.
 
o                   Može biti sklopljena od više surečenica povezanih različitim veznicima (tada u pravilu nema zareza)
Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo i zgrabio naše ruke te tutnuo u njih ogromnu kutiju učvršćivača pa pokazivao što da učinimo s njim.
 
o                   Zanijekane surečenice obično se povezuju u sastavnu veznikom ni ili niti koji se javljaju dva puta pa je tada glagol bez niječnice
Hrvoje nije veseo. Ne pleše.
Niti je Hrvoje veseo niti pleše.
 
o                   Sastavne rečenice mogu biti i neoglagoljene
Ni prvi ni zadnji.  (Nismo prvi. Nismo zadnji.)
 
1.2.        RASTAVNE – povezuju se rastavnim veznikom ili(u pravilu se pišu bez zareza)
         Stalno je umoran. Zbog nečega je (stalno) ljut.
         Stalno je umoran ili je zbog nečega ljut.
 
o                   Mogu se odvajati zarezom:
§                     Ako je druga surečenica naknadno dodana (u govoru se tada podiže rečenična intonacija)
Stalno je umoran ili je zbog nečega ljut.
Stalno je umoran, ili je zbog nečega ljut.
Je li bolestan, ili se zaljubio?
 
§                     Ako se veznik ili javlja više od dva puta, tj. Ako je rečenica sklopljena od više surečenica
Ili samo odmahne rukom, ili promrmlja nešto nerazumljivo, ili mi okrene leđa.
 
o                   Veznik ili često se javlja dva oputa: uz svaku surečenicu.
Ili je bolestan ili se zaljubio.
 
o                   Rastavne rečenice mogu biti i neoglagoljene (umjesto udvojenih veznika ili-ili može se pisati i bilo-bilo)
            Bolest ili ljubav?
            Ili ona ili ja.          Bilo ona bilo ja.
            Ili noć ili dan.       Bilo noć bilo dan.
 
 
1.3.        SUPROTNE – povezuju se suprotnim veznicima ali, nego, no, već (odjeljuju se zarezom)
Gleda, a ne vidi. Stalno mi nešto govori, ali ja ga ne slušam. Trpio sam ga danima, no sada mi ga je dosta.
 
o                   Ako nego dolazi poslije komparativa (pridjeva), ne odvaja se zarezom
Bolje je ponekad i popustiti nego uvijek biti u sukobu s drugima.
             Jabuka je ukusnija i zdravija nego banana.
 
o                   Suprotne rečenice mogu biti i neoglagoljene (posebno ako je u objema surečenicama isti glagol)
Jedna, ali vrijedna. Nije čovjek nego (je) ptica. Pojeo je odrezak, ali ne (nije pojeo) salatu.
 
o                   Suprotna rečenica može se povezati s rečeničnim nizom ili sastavnim rečenicama
                       Govorila mu je majka, ponavljao i otac, ali njemu to ništa nije značilo.
 
 
 
 
1.4.        ISKLJUČNE (IZUZETNE) – povezuju se isključnim veznicima samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što(uvijek se odjeljuju zarezom)
                     Preko tjedna je mirovao, tek je nedjeljom izlazio u šetnju.
 
1.5.             ZAKLJUČNE – povezuju se zaključnim veznicima dakle, stoga, zato(uvijek se odvajaju zarezom)
Brzo smo završili zadaću, dakle ostatak poslijepodneva nam je slobodan.
 
1.6.        REČENIČNI NIZ – nema veznika, rečenice su nizane
Udobno se smjestila u naslonjač, slušala njih dvojicu za glasovirom, smješila se.
 
 
PRIJEDLOZI
 
o                   Riječi koje se prilažu imenicama i označuju odnose među riječima.  na, u, po, pa, pod, iznad, pred, iza, poput, do
o                   prijedlozi s-sa, k-ka, uz-uza, nad-nada, pod-poda, pred-preda – su izuzeci nepromijenjivih vrsta riječi jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega
·                    sa – pišemo ispred riječi koje počinju slovima s, š, z, ž, ks, ps, mnom, ispred jednog slova
·                    ka – pišemo ispred riječi koje počinju sa k ili g
 

Na vrh
vhorv View Drop Down
Junior translator
Junior translator
Avatar

Pridružen: 10.Listopad/Oct.2008
Lokacija: Zagreb
Status: Offline
Poruke: 31
  Citiraj vhorv Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 25.Ožujak/Mar.2009 u 09:38
< ="-" ="text/; =utf-8">< name="ProgId" ="Word.">< name="Generator" ="Microsoft Word 11">< name="Originator" ="Microsoft Word 11">
IJE/JE

Kod glagola vrijedi temeljno pravilo da se promjenom glagolskog vida mijenja i refleks jata: npr.

svršeni glagol -------------- nesvršeni glagol
politi ------------------- polijevati
izvijestiti --------------- izvještavati
leći --------------------- lijegati
prijeći ------------------ prelaziti

Postoje neka sitna pravila koja bi vam mogla pomoći kod pisanja glagola s –ije i –je.
Prema gore navedenom pravilu vrijedi: Ako svršeni glagol ima u sebi –je, tada će njegov nesvršeni parnjak imati –ije; a ako svršeni glagol ima u sebi –ije, tada će njegov nesvršeni parnjak imati –je. – Vrlo jednostavno!

Pravilo o glagolima na –ivati, -avati: Nesvršeni glagoli koji završavaju na –ivati, -avati u pravilu imaju „je“ (osvjetljivati, pobjeđivati, iskorjenjivati, itd.)
Njihovi svršeni parnjaci imat će „ije“ prema ranije navedenom „temeljnom pravilu“ (npr. osvjetljivati – osvijetliti; pobjeđivati – pobijediti)

Pravilo o glagolima na –evati: Nesvršeni glagoli koji završavaju na -evati uglavnom imaju –ije (razumijevati, uspijevati, itd.)
Njihovi svršeni parnjaci imat će „je“ (npr. razumijevati – razumjeti; uspijevati – uspjeti)

Parnjak od prim(i)jeniti što je prim(i)jenjivati.
Prim(i)jenjivati ima na kraju –ivati. Dakle, on se piše sa „je“. A kako je prim(i)jeniti njegov svršeni parnjak, on će se pisati s „ije“ (primijeniti).

Kad ne znaš treba li napisati ije ili je, uvijek si napravi vidski parnjak riječi i imaju na umu da
nesvršeni glagoli na –evati imaju „ije“, a nesvršeni na –ivati, -avati imaju „je“.



Sažetak:

SVRŠENI <----> NESVRŠENI
je ------------ -evati (ije)
ije ------------ -ivati, -avati (je)

Primjeri:

SVRŠENI <----------> NESVRŠENI
uspjeti ----------- uspijevati
osvijetliti ---------- osvjetljivati



* Glagolski pridjevi trpni tvoreni od svršenih glagola uvijek imaju „ije“:
uvrijediti -> uvrijeđen pobijediti – pobijeđen

*Umanjenice i uvećanice imenica uglavnom imaju „je“, osim ako završavaju na –ak.
(cvjetić,cvjetuljak, cvjetina, ali cvijetak)

* I umanjenice na -ce imaju „ije“!! (npr. odijelce)
Deminutivi (umanjenice) na -ić, -čić, -ica, -čica krate korijenski slog.
Deminutivi na -ce, -ak, -ka ne krate korijenski slog.


*U komparativu i superlativu „ije“ se krati u „je“.
(rijedak – rjeđi – najrjeđi)

*Ponekad refleks jata razlikuje i vrstu riječi. Npr. nije isto hoćeš li napisati „svjetlo“ ili „svijetlo“ jer je svjetlo imenica, a svijetlo pridjev.
Isto je i sa „sljedeći“ i „slijedeći“ u čemu se dosta griješi. Sljedeći znači idući, a slijedeći je glagolski prilog sadašnji (npr. Slijedeći sumnjivca, stigli smo do trga.)

*Bitno je razlikovati sljedeće tipove glagola: crveniti i crvenjeti.
Crvenjeti znači postajati crven, a crveniti znači činiti nešto crvenim.
Ipak, dok ti glagoli nisu u infinitivu, izgledat će sasvim jednako: Crvenio se dok je crvenio nacrtano srce.
(isto je i sa zeleniti/zelenjeti, plaviti/plavjeti, itd.)

*Duga množina imenica najčešće ima „je“, a kratka množina „ije“:
brijeg - brijezi (kr.mn.) - brjegovi (duga mn.)
snijeg - snijezi (kr.mn.) - snjegovi (duga mn.)
Ipak, ima nekih iznimaka (npr. lijek - lijekovi (duga mn.), a ne ljekovi)

Komparativ i superlativ u odnosu na pozitiv uvijek krate korijenski slog.
lijep – ljepši - najljepši

*U tvorbi različitih oblika imenica „ije“ se krati:
npr. slijep > sljepoća, ispovijedati > ispovjednik, ocijeniti > ocjena, mijenjati > mjenjačnica...

Pravilo kaže da apstraktne imenice tvorene nastavcima -ota, -oća i -ina krate korijenski slog (ljepota, sljepoća, bjelina), dok apstraktne imenice nastale sufiksom -ost ne krate (lijenost, cijelost).


Postoji još pravila oko tih alternacija, ovo su neka:

Slog ispred naglašenoga mora biti kratak.

To je gornji primjer, kod imenice "ljepota" naglasak je na "o", tako da slog prije njega mora prijeći u -ije.

Kada iz glagola izvodimo imenicu i pridjev (ne glagolski pridjev trpni ni glagolsku imenicu) dolazi do kraćenja korijenskoga sloga.

promijeniti - promjena, promjenjiv
ocijeniti - ocjena, ocjenjiv

Kad se pri kraćenju korijenskoga sloga u riječi nađe suglasnik koji ne pripada prefiksu, a iza njega -r, -je nastalo kraćenjem od -ije može prijeći u -e, a ne mora.

vrijedan - vrjedniji / vredniji

Imenice srednjeg roda koje u deklinaciji povećavaju broj slogova krate korijenski slog.

dijete- djeteta
ždrijebe- ždrjebeta / ždrebeta (gornje pravilo!)

Augmentativi krate korijenski slog bez obzira na sufiks kojim se tvore.

cvijet- cvjetina
svijet-svjetina

Zbirne imenice sa sufiksom -ad krate korijenski slog, a sa sufiksom -je ne krate.

cvijet - cvijeće (jotacija!)
zvijer- zvijerje

Glagolske imenice nastale od svršenih glagola krate korijenski slog, a one nastale od nesvršenih ne krate.

navijestiti - navještanje
cijepiti - cijepljenje

U prvom dijelu složenice koja se tvori spojnim formantom -o , koji na sebi nosi naglasak, dolazi do kraćenja korijenskoga sloga.

zvijer + o + kradica = zvjerokradica
cijev + o + vod = cjevovod

Kad se u hrvatskome jeziku u riječi nađu uzastopno tri duga sloga, prvi se krati.

pripovijetka - pripovijedaka (dugo je: ije, da, ka) , pa nastaje pripovjedaka.

Izvedenice na -ar i -ak krate korijenski slog.

cvijet- cvjećar
lijev- ljevak

Pridjevi na -ast, -kast, -cat, -it krate korijenski slog.


riječ - rječit
vijek - vječit
cijev - cjevkast
cijel - cjelcat

Posvojni pridjevi na -ov, -ev, -in ne krate korijenski slog ( iznimka je kod biljaka drijen- drjenov/ drenov)

zvijezda + in = zvijezdin
pijetl + ov = pijetlov
slijep + ev =slijepčev

Složeni pridjevi u mnogim slučajevima krate korijen iz drugog dijela složenice.


skup + o + cijen = skupocjen

Također vrijedi pravilo: je/ije + o = io.


htjeti - htio
živjeti - živio

Najčešćih 100 riječi s ije u sredini riječi
vrijeme, uvijek, riječ, svijetu, tijekom, riječi, svijeta, povijesti, vrijednosti, svijet,  riječima, siječnja, vijeća, povijest, dijelu, cijeli, dijela, tijela, vrijednost, prijedlog, dijelom, dijete, cijena, tijelo, srijedu, svijesti, riješiti, cijene, rijetko, vijeće, liječenje, vrijedi, cijenu, tijeku, cijelu, cijele, lijepo, cijela, liječenja, vijest, liječnika, svijest, slijedi, cijeloj, vijesti, podrijetla, promijeniti, donijeti, razumijevanje, cijelo, premijer, zahtijeva, zvijezda, unaprijed, povijesni, rijetki, riječi, vrijednosnih, premijera, zacijelo, liječenju, karijeru, rijedak, liječnik, dijelova, karijere, mijenja, rijeke, povijesne, cijelom, cijelog, razumijevanja, oduvijek, osijeku, primijeniti, spriječiti, dijelovima, mijenjati, bijeli, zvijezde, cijeni, liječnici, nerijetko, prijeti, grijeh, prijedloga, podrazumijeva, karijeri, pobijediti, bijela, dijeli, tijelu, rijeka, zauvijek, čijem, povijesnih, cijelosti, vijećnika, dijelove, vijeću
 
 
Č/Ć

Ovdje ne bi trebalo biti toliko problema, ali svejedno, evo nekoliko osnovnih „školskih“ pravila:

I. U riječima prema osnovnom k dolazi č. (zato što jotirano k daje č; k+j=č)
(konjanik > konjanički)

Pazi! Iznimke: pljeskati - plješćem, stiskati - stišćem, lijeska - liješće, trijeska - triješće


II. U riječima prema osnovnom t dolazi ć. (zato što jotirano t daje ć; t+j=ć)
(čist > čišći)

Prema tome, dobijete li neku riječ sa č ili ć, a ne znate što treba napisati, uvijek napravite osnovnu riječ od dobivene (npr. Zadatak vam je staviti č ili ć na „onecišcenje“. Jednostavno napravite infinitiv: onecistiti. Na prvo „c“ očito ide č jer nećete valjda napisati „ćistiti“ - kada takvo što napišete vidite da ružno i krivo izgleda. A za drugo „c“ vidite da je u osnovi „t“ (onečistiti). Dakle, od t će nastati ć. (onečišćenje)

*U umanjenicama u pravilu dolazi „ć“, tj. sufiksi -ić, -čić...
pačić, oblačić, ptić, grmić, ćevapčić...)
Ali ne dajte se zavarati ako vam dođu umanjenice na -ičak i -ečak (grmičak, hrastičak, plamičak)

*U infinitivu glagola nikad ne dolazi -či, već -ći! (stići, vući, prići...)



zamjenica ko : tko
            srpski:              ko, neko, svako, iko
            hrvatski:           tko, netko, svatko, itko
 
finalni skupovi koji nisu st, št, zd, žd
            srpski:              subjekat, elemenat, objekat
            hrvatski:           subjekt, element, objekt
 
deklinacija brojeva dva, tri, četiri
            srpski:             od tri žene
            hrvatski:         od triju žena
 
opreka između s, sa i k, ka
            srpski:     sa njom, sa sestrom, sa psom, ka njoj, ka gori, ka kući
            hrvatski:   s njom, sa sestrom, sa psom, k njoj, ka gori, ka kući
            hrvatski:                     sa + s, š, z, ž   C  +  s, š, z, ž;
                                               ka + k, g, h     C + k, g, h
                                               sa mnom, sa psom, sa tri...
 
umjesto infinitiva u hrv. u srp. da + prezent
            srpski                                                 hrvatski
            On želi da radi.                                  On želi raditi.
            On ide da radi.                                   On ide raditi.
            Ja ću da radim.                                  Ja ću raditi.
            On treba da radi.                               On treba raditi.
 
 
 
V.        PRAVOPISNE RAZLIKE
 
 
1. pismo
 
2. futur I.
            srpski:             pisaću
            hrvatski:         pisat ću
 
3. pisanje stranih vlastitih imena
            srpski:            Šekspir (Shakespeare)
            hrvatski:         Shakespeare
 
4. pisanje točke iza rednog broja
            srpski              I
            hrvatski          I.
 
5. pisanje kratica
            srpski:             dr        mr
            hrvatski:         dr.       mr.
 

Na vrh
vhorv View Drop Down
Junior translator
Junior translator
Avatar

Pridružen: 10.Listopad/Oct.2008
Lokacija: Zagreb
Status: Offline
Poruke: 31
  Citiraj vhorv Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 25.Ožujak/Mar.2009 u 09:40
Nadam se da nisam dosadila.
Najčešće razlike pri prijevodu

< ="-" ="text/; =utf-8">< name="ProgId" ="Word.">< name="Generator" ="Microsoft Word 11">< name="Originator" ="Microsoft Word 11">

Šta – što

dj (rodjen) – rođen

rekao da će da ostavi – rekao je da će ostaviti (ali može Hoćeš li da odem?)

Neko je otišao – Netko je otišao – Neko dijete je otišlo

kad hoću da igram – kada hoću igrati

očistiću ovo – očistit ću ovo 

 
Na vrh
vhorv View Drop Down
Junior translator
Junior translator
Avatar

Pridružen: 10.Listopad/Oct.2008
Lokacija: Zagreb
Status: Offline
Poruke: 31
  Citiraj vhorv Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 25.Ožujak/Mar.2009 u 09:51
Za onoga tko želi saznati više o gramatici i pravopisu hrvatskoga jezika stavljam link na kojemu može skinuti skraćenu verziju  za OŠ (5.-8. razreda). Radila sam je prema važećim udžbenicima.

http://www.sendspace.com/file/pc72je

Napomena: to nije autorska knjiga, nego skripta. Kome treba, neka skine. Sve ono što sam prije postavila na forumu nalazi se tamo.

Pozdrav
Na vrh
Stalke® View Drop Down
Senior translator
Senior translator
Avatar

Pridružen: 17.Prosinac/Dec.2008
Lokacija: Split
Status: Offline
Poruke: 150
  Citiraj Stalke® Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 27.Travanj/Apr.2009 u 20:02
vhorv, kako se inače profesionalno, uz prevode, bavim i lekturom hrvatskih beletrističkih i publicističkih tekstova iz obasti književnosti, nudim svoju najveću moguću pomoć u definiranju pravila hrvatskog pravopisa.
Na početku, predlažem otvaranje posebne teme, kako je to napravljeno za srpski, za hrvatski, ali i za ostale exYu jezike, a tu prije svega mislim da postojeće zahtjeve bosanskih i crnogorskih kolega, jer neke specifičnosti definitivno postoje.
Kad se samo o hrvatskom jeziku radi, zalažem se za određivanje pravopisa po kojem ćemo postupati (gramatika, manje-više, nije sporna). Dugo su se vodile rasprave o tome koji to od niza objavljenih pravopisa treba primijeniti. Nakon što je Ministarstvo prosvjete službeno prihvatilo upotrebu Pravopisa autora Lade Badurine, Ivana Marinkovića i Krešimira Mićanovića (izdanje Matice hrvatske iz 2007.) koji je obvezan i za školstvo, u cijelosti ili primijenjen u oficijelnim školskim udžbainicims, mislim da dilemama više nema mjesta. Taj bi se Pravopis OBAVEZNO MORAO PRIMJENJIVATI, bez obzira na subjektine procjene, jer je dobio legitimnu međunarodnu potvrdu nakon razdvajanja s/h jezika i dodjele međunarodne HR knjižne oznake.
Zato, moj prijedlog: otvorimo posebnu temu koja će uz uvažavanje iznad rečenoga otvarati pitanja i rasprave o konkretnim nedovoljno jasnim pitanjima. Osobno sam spreman u tome maksimalno pridonijeti u nalaženju pravih rješenja. I ta bi rješenja trebala postati obavezna onima koji imaju volje, želje i dobre duše da se ovim bave.
Idealno ćemo stvar rješiti ako to postane post koji će stvarati OBVEZNA pravila ponašanja.
Kao posebnu podtemu otvorio bih pitanje slanga (uličnog govora), narječja i lokalizama, i način prevođenja uvrijeđenih slang ili new-language (tech, science, economy itd.) termina.
Postoje i mnogi online alati na webu, za ovu prigodu bih istaknuo, uz opće poznate "klasične" sajtove Urban disctionary, koji uz masu gluposti nudi i vrlo vrijedna tumačenja izraza i fraza "neobveznog" jezika.
Ostaju na kraju i čisto tehnička pitanja: kako označavati višestruke dijaloge na jednom ekranu. Primijetio sam da se tu svatko ponaša kako hoće. Kako označavati prijenos nedovršenog dijaloga iz framea u frame, kako označavati prijevod, i vjerojatno još toga.
Dakle, otvorimo temu. Započeo si vrijedno ovu zapetljanciju, pa predlažem da prihvatiš čast i konačne realizacije.
Stalke®
Stalkering through frames.
Na vrh
Slepac View Drop Down
eXtreme member
eXtreme member


Pridružen: 09.Studeni/Nov.2008
Status: Offline
Poruke: 160
  Citiraj Slepac Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 10.Srpanj/Jul.2009 u 14:41
Arhitekt(a)
Imenice poput ove mogu se ravnopravno koristiti sa nastavkom -a na kraju ili bez njega. Tako imamo:
arhitekt(a), poliglot(a), internist(a), komunist(a), demokrat(a)...
Saglasno s tim, i množina može da ima dva oblika:
arhitekti/arhitekte itd.

Bih/bismo/biste (glagol biti)
U 1. licu jednine ovaj oblik glagola BITI glasi BIH:

    * Ja bih voleo, a ne Ja bi voleo.

BISMO je jedini ispravan oblik glagola BITI u prvom licu množine ovog glagolskog oblika:

    * Mi bismo želeli, a ne Mi bi želeli.

U 2. licu množine glagol BITI glasi BISTE

    * Vi biste mogli to da uradite, a ne Vi bi mogli to da uradite.

      Radi poređenja, ovo su greške istog tipa kao kad bismo rekli
    * Mi će da dođemo kod vas, umesto Mi ćemo da dođemo kod vas.

Brojevi (pisanje)

Brojevi se pišu:

    * 2 — čitaj dva
    * 2. — čitaj drugi
    * II — (rimski) čitaj drugi

Višečlani brojevi pišu se odvojeno, ako je potrebno da ih iz nekog razloga pišemo slovima:

    * 24 se čita/piše kao dvadeset (i) četiri
    * 600 se čita/piše kao šest stotina ili šeststo (jer šesto znači da je nešto šesto po redu, tj. iza petog)

Vi/Vaš (vi/vaš)
Vi/Vaš se može pisati velikim početnim slovom SAMO kada se odnosi na jednu osobu, a kad se obraćamo grupi, bez obzira na to koliko poštujemo svakog pojedinačno, ne sme se pisati veliko V.

Takođe, kada u književnim delima razgovaraju likovi, ne pišemo veliko V, bez obzira da li se oni obraćaju jednoj osobi ili ne.

Viši
Ovo je komparativ od VISOK (Ne govori višlji, kao što ne kažeš nižlji! – ovo nema gramatičku analogiju, ali je zgodno za pamćenje).

Gde/kuda
Prilog gde upućuje na mesto (mirovanje), a kuda na pravac kretanja, a takođe i na odredište (cilj kretanja); u poslednjem primeru upotrebljava se i prilog kamo.

Gde si juče bio? Gde li si ti sad?

Kuda si pošao, hoćeš li preko centra ili kroz park?

Kuda si pošao, u prodavnicu? Kamo si pošao, u prodavnicu?

Prisutna je tendencija u jeziku da se i u primerima sličnim poslednjem upotrebljava prilog gde, ali to nije standardizovano.

Glagolski prilog sadašnji (građenje)
Često se greši u upotrebi ovog oblika zato što uglavnom ne znamo kako se gradi.

Ne treba reći

    pisajući, plakajući, rezajući...

zato što se ne kaže Oni pisaju. niti Oni plakaju. niti Oni rezaju.

Treba

   pišući, plačući, režući...

zato što 3. l. množine prezenta glasi

Oni pišu. i Oni plaču. i Oni režu.

Ovaj oblik se, dakle, gradi tako što na oblik 3. l. množine prezenta dotičnog glagola dodamo nastavak -ći.

Datumi (pisanje)
Datumi se pišu:

3. VIII 1999. ili 3. 8. 1999.

Neki vrhunski lingvisti ispred godine napisane skraćeno stavljaju apostrof – '99. neki ne – 99.

Delinkvent
Ispravno je delinkvent i delinkvencija, sa dva n (od latinskog delinquere). Oblici delikvent i delikvencija su nepravilni, iako su vrlo ukorenjeni u govoru, pa čak i uneti u neke jezičke priručnike (npr. Pravopis iz 1960.).

Enklitike
Enklitike su nenaglašeni (neakcentovani) oblici pomoćnih glagola i ličnih zamenica:

joj (od njoj), sam/je (od jesam)...

Enklitike treba da stoje na drugom mestu u jezičkoj celini ili na drugom mestu u rečenici. Pošto ne mogu biti akcentovane, enklitike se naslanjaju na prethodnu reč, čineći s njom akcenatsku celinu. Iz tog razloga, enklitika NE SME stajati iza zareza, kao što je niko ne stavlja na početak rečenice.

Ne kažemo Sam se umorila od pisanja nego Umorila sam se od pisanja.

Potpuno je ista greška Milica i Vesna, moje dobre drugarice, su došle...

Treba reći:

* Milica i Vesna, moje dobre drugarice, došle su...ili jesu došle, ako (u ovom konkretnom slučaju) hoćemo da naglasimo da JESU, a ne NISU došle.

Zadnji/poslednji
Neki lingvisti su upozoravali da se zadnji može upotrebiti samo u značenju suprotnom od prednji, takođe i poslednji kao suprotno u odnosu na prvi. Međutim, jasno je da nema više mesta toj strogosti jer i najpriznatiji književnici upotrebavaju paralelno zadnji i poslednji kao suprotnost prvom. Dakle, možemo reći:

Zadnji put ti kažem. To je bila zadnja prilika da urade nešto u svoju korist.

kao i:

Poslednji put ti kažem. To je bila poslednja prilika da urade nešto u svoju korist.

Napomena: Obratno nije dopušteno – nije pravilno: prva ili poslednja vrata na autobusu, takođe ni: Prednji put ti kažem.

Pridev zadnji je pridev prostornog odnosa (prednji-srednji-zadnji), dok je poslednji pridev vremenskog odnosa (Prvi balkanski rat i poslednji ratovi na Balkanu) koji, po Klajnu, može imati i prostorno značenje (prvi, drugi i poslednji red).

Zarez/zapeta (upotreba)
Upotreba zareza u srpskom jeziku uglavnom je slobodna. Najčešće sâm pisac teksta može upotrebti zarez po ličnom osećanju.

ALI

naravno, postoji nekoliko pravila kojih se treba pridržavati. Najjednostavnije, ona bi se mogla definisati na sledeći način:

1. apozicija
2. vokativ (obraćanje)
3. inverzija (obrnut red – prvo zavisna pa nezavisna rečenica)
4. nabrajanje
5. suprotnost (ispred a, ali i sličnih veznika)
6. umetnute rečenice ili umetnuti delovi rečenice

Apozicija
Marija, moja najbolja drugarica, živela je u Bačkoj, u Bačkom Petrovom Selu.

Vokativ
Jelena, odlični su ti komentari. Ti, Bašiću, sve živo znaš. Ti si ekspert za transkripciju, Delijo?

Napomena: Vokativ je tzv. vanrečenični deo, i bez obzira što njegovu upotrebu često u govoru ne osećamo kao neko izdvajanje, naglašavanje i sl., pisanje zareza je obavezno.

Inverzija
Uobičajen red:
Uvek odgovorim kad neko pita. (U ovakvim primerima zarez se može, ali i ne mora upotrebiti, odluka je najčešće prepuštena piscu teksta.)

Inverzija:
Kad neko pita, uvek odgovorim. (Kada zavisnu rečenicu pišemo ispred glavne – to je slučaj kad je veznik u zavisnim rečenicama na početku – zarez obavezno pišemo.) Evo još takvih primera:

Čim se doselio u Beograd, priključio se pesničkim krugovima. Da bi se dokazao taj postupak, potrebno je... Ako se uzme sve u obzir, može se zaključiti... Iako su nastavili dobrosusedske odnose, desile su se određene promene.

Napomena: Kao zavisne rečenice ponašaju se i glagolski prilozi (od plakati – plačući, od zaplakati – zaplakav(ši)...):

Sve postiže plačući. ali Plačući, sve postiže. Reče mi uzdahnuvši. ali Uzdahnuvši, reče mi.

Nabrajanje
Goran Petrović je dobitnik "Prosvetine" nagrade, nagrade "Meša Selimović", Račanske povelje, Zlatnog bestselera, "Vitalove" nagrade, NIN-ove nagrade...

Napomena: Ispred nabrajanja nije neophodna upotreba dveju tačaka. Tu odluku treba prepustiti piscu teksta.

Suprotnost
U nezavisnosloženim suprotnim rečenicama obavezna je upotreba zareza. Jednostavnije rečeno, ispred veznika a i ali (čak i kada nisu u pitanju suprotne rečenice) zarez treba upotrebiti tr. neizostavno:

Oni su napadali, ali i mi smo se branili. Bitka je izgubljena, ali ne i rat.

"Nemogući susreti" govore o šest susreta koji nikako nisu mogli niti smeli da se dogode, a ipak su se zbili.

"Vagon" priča o putovanju vozom u kome kao da ništa nije na svom mestu, a ponajmanje dama oko koje sve kruži.

Umetnute rečenice ili umetnuti delovi rečenice
Bilo koji rečenični deo ili prostu rečenicu u okviru složene, ako se osećaju kao naknadno dodati (umetnuti) u delove druge rečenice (u delove ostatka rečenice), treba obavezno odvojiti zarezom od delova druge rečenice (ostatka te rečenice). To pravilo važi bilo da je reč o apoziciji, zavisnoj rečenici ili ma kojem drugom delu rečenice koji je umetnut:

Čim je došao u Beograd, tada nepoznat pesnik, kasnije poznat i van granica naše zemlje, priključio se pesničkim krugovima.

Od pravila, koja sam pročitala, zabole me glava. (= Pročitala sam sva pravila i od njih me zabole glava.)

ALI

ako se takav deo rečenice ne oseća kao naknadno dodat (umetnut), pisaćemo na sledeći način:

Od pravila koja sam pročitala zabole me glava. (= Od onih pravila koja sam pročitala zabole me glava; ostala nisam čitala.)

Zbog/radi

* ZBOG je predlog za označavanje UZROKA: Slomio sam nogu zbog kamena na putu. (kamen — uzrok)
* RADI je predlog za označavanje CILjA: Došao je radi kolača. (kolači — cilj)

Izviniti/izvinuti

Izviniti
Ovo je glagol koji označava opravdati se pred nekim / zamoliti za oproštenje:

* Hoću da ti se izvinim (izviniš, izvini; izvinimo, izvinite, izvine).

Posebno obratiti pažnju na 3. lice množine:

* Oni su hteli da se izvine. (To jest, oni su hteli da zamole za oproštaj).

Česta je greška Izvinuo sam se. U značenju traženja oproštaja treba:

* Izvinio sam se.

Izvinuti
Ovo je glagol koji znači saviti / iščašiti / izvrnuti prema gore:

Kad sedim, uvek se izvinem (izvineš, izvine; izvinemo, izvinete, izvinu).

Posebno obratiti pažnju na 3. lice množine:

* Oni su morali da se izvinu da bi bolje videli. (To jest, oni su morali da se saviju/izvrnu).

Ime pa prezime
U srpskom jeziku prvo se piše/kaže ime pa prezime, osim ako drugačije nije naglašeno (obično u formularima, spiskovima po azbučnom redu i sl.)

Npr. Milan Petrović (a ne Petrović Milan)

Potrebno je naglasiti da to pravilo važi i za mađarska imena i prezimena kada ih prilagođavamo. Kada prevodimo tekst mađarkog autora, njegovo ime tada pišemo u skladu s našim pravilom. Petőfi Sándor će postati Šandor Petefi, a ne, po ugledu na mađarsko pravilo, Petefi Šandor.

Konstrukcija prezime pa ime je pravilna u spiskovima isključivo ako se iza prezimena nađe zapeta: Petrović, Milan.

Inženjer
Bolje je nego inžinjer.

Jer/Je l'
Često ćemo čuti neispravno:

* Jer sve u redu?, ili On je došao jel sam ga pozvao.

JER je jedan od uzročnih veznika u značenju zato/zato što. Treba:

* On je došao jer sam ga pozvao. (Ovo znači zato što sam ga pozvao.)

I

* Je l' sve u redu? (Ovo znači Da li je sve u redu?)

Iz greške u značenju proizašla je i jedna od grešaka u pisanju, tako da se je l' u nekim slučajevima, kad se neosnovano pobrka s veznikom jer, i piše pogrešno spojeno.

Je l'
Ovo je skraćeno od da li je...

Budući da se rečca LI piše uvek odvojeno, i u svom skraćenom obliku pisaćemo je odvojeno i s apostrofom umesto izostavljenog slova I. Ovaj oblik se uglavnom koristi u govornom jeziku. Dakle:

* Da li si dobro? Jesi li dobro? Nije li to prošlo? Kuda li si pošao?

* Je li sve u redu?

U skladu s tim:

* Je l' sve u redu?

Napomena: Ovakvo skraćivanje (je l') u enciklopedijskom stilu nije dozvoljeno (naravno, osim ako ne opisujete konkretnu pojavu). Zato, u slučaju da imate potrebu da iskoristite ovakvu upitnu konstrukciju ("Da/je li...?") na Vikipediji, koristite je u punom obliku.

K(a)/s(a)
To su predlozi, kao i pred(a), nad(a)... koji se pišu u kraćem obliku (K i S) bez apostrofa, a A se ubacuje ispred reči koja počinje glasom koji je teško izgovoriti iza K/S:

* Šeta sa Sanjom/sa Zoranom/sa Žikom/sa Šabanom/sa mnom, Kreće ka kući/ ka gradu/nada mnom;

inače je:

* Šeta s Minjom/s Perom/s njim, Kreće se nad njim...

NIKAKO se ne piše apostrof iza ovih predloga kada se pišu bez A.

Napomena 1: Imajte na umu da postoje dva predloga, a ne jedan k(a). U primerima Idem k tebi. i Idem ka tebi. jasno je da oni označavaju dva različita odnosa. U prvom slučaju rečenica obično znači "Idem do tvoje kuće.", dok u drugom znači "Idem prema tebi.". U prvom slučaju u pitanju je predlog k, koji ni nema mobilno a i nije ga ni pravilno pisati u obliku ka. U drugom slučaju, predlog ima mobilno a, ali će se zbog distinkcije u odnosu na prvi slučaj u ovakvim slučajevima uvek koristiti u obliku ka (a ne u obliku k). Za razliku od slučaja s ovim predlogom/predlozima, predlog s(a) je jedan predlog.

Napomena 2: Za razliku od ova dva primera, rečca "neka" nema mobilno a i, ako postoji želja da se dvosložni oblik skrati u jednosložni, potrebno je napisati apostrof (nek'). Pritom, treba imati na umu da ovakvo skraćivanje nije u duhu enciklopedijskog funkcionalnog stila, već pesničkog ili žargonskog. Zato je preporuka da na Vikipediji ne koristite skraćeni oblik.

Koji/čiji
Ovo je upitno odnosna zamenica koja treba da stoji NEPOSREDNO IZA reči na koju se odnosi. Česte su greške tipa:

* U ćošku je stajala šunka kupljena u samoposluzi koja je smrdela.

Ovde je jasno da je „pisac“ hteo da kaže da je šunka smrdela (a možda i nije:)

ALI

* On je bio sin njenog brata koji se ubio.

Ako je zamenica ispravno upotrebljena, ubio se brat, ako nije ubio se sin. U tekstu koji je prepun nepoznate terminologije nećemo znati šta se na šta odnosi, ako ne upotrebimo ispravno zamenice koji, čiji i sl.

U prvom primeru neophodno je bilo promeniti konstrukciju ili red reči, na primer:

U ćošku je stajala šunka koja je smrdela, a kupljena je u samoposluzi.

Koncentracija/koncentrisati se

Oblik koncentrisati se preporučuje se kao bolji od skoncentrisati se.

M ili N ispred B, M, V...
U pitanju je glasovna promena jednačenje suglasnika po mestu tvorbe. Uvek se piše M, osim u složenicama. Dakle:

stambeni, prehrambeni, bombone, tramvaj...

ALI

jedanput

Navodnici

Pravopisom je definisano da se može koristiti jedan od sledećih parova znakova navoda:

* „Hvala lepo“ — otvoreni navodnici su donji, zatvoreni navodnici su gornji i obrnuti, (slikovito rečeno, devetke i šestice).
* „Hvala lepo” — otvoreni navodnici su donji, zatvoreni navodnici su gornji i nisu obrnuti (slikovito rečeno, devetke i devetke).
* »Hvala lepo« — obrnuti redosled otvorenih i zatvorenih navodnika u odnosu na način kako se koriste u francuskom, španskom ili ruskom jeziku.

Ne postoji preporučeni ili pravilan oblik, ali kada se odabere jedna varijanta ona se ima koristiti u celom tekstu. Međutim, prvi oblik je najčešće korišćen, i u samome „Pravopisu“.

Navodnici koji su prisutni na tastaturi nisu predviđeni.

* "Hvala lepo" — ravni, gornji navodnici.

Nastavak (sufiks) -ica
Pri građenju prisvojnih prideva od imenica sa sufiksom –ica, C prelazi u Č:

* Milica — Miličin, Ljubica — Ljubičin, Slavica — Slavičin.

Naravno, takva se promena neće desiti kod imenica s nastavkom -čica, da se ne bi udvajalo Č:

* Sunčica — Sunčicin, pričica — pričicin.

Nastavci (sufiksi) -lac/-laca
Ovo su nastavci u nominativu jednine i genitivu množine kod imenica kao što su: mislilac, gledalac, čitalac...

* On je mislilac.
* U biblioteci je bilo mnogo čitalaca.

U svim ostalim oblicima to L je prešlo u O:

* Tog gledaoca uvek vidim na stadionu.
* Mnogim posetiocima smetao je taj čovek...

Nastavak (sufiks) -ljenje
U rečima koje ga imaju, pojavljuje se isključivo u obliku sa Lj:

* odeljenje, opredeljenje (kao mišljenje)...

Izuzetak je imenica pokolenje, jer je izvedena od reči koleno i u ekavskom izgovoru glasi pokolenje, a u ijekavskom pokoljenje.

NATO
Originalna skraćenica za Severnoatlantski pakt (North Atlantic Treaty Organization). Zbog toga je suvišno reći NATO-pakt — reč pakt (treaty) je već sadržana u skraćenici. Po padežima se menja po modelu NATO-a, NATO-u, i sl.

Neka
Za razliku od predloga s(a), uzvik neka ne sadrži mobilno a, tako da je jedini ispravan oblik neka. Ipak, u slučaju da postoji potreba za skraćivanjem, piše se bez apostrofa: nek.

Odeljenjski
Odeljenjska zajednica. Oblik odeljenski nije ispravan.

Onasis
Ispravna transkripcija grčkog prezimena (ne Onazis).

Optimalan
Ova reč znači najpogodniji, najpodesniji, onaj koji najbolje odgovara. Zato je besmisleno upotrebljavati komparativ i superlativ ovog prideva (optimalniji, najoptimalniji).

Orman/ormar
Oba oblika ove imenice ravnopravno su u upotrebi.

Osvjenćim
Ovo je pravilna transkripcija poljskog Oświęcim (ne Osvjencim). Kada je reč o nacističkom logoru, bolje je upotrebiti nemačku reč Aušvic.

Osijek
... ali osječki, Osječanin i Osječanka (bez i ispred j).

Osnov/osnova
Ravnopravno su u upotrebi i muški i ženski rod - na osnovu i na osnovi (nečega).

Perfek(a)t
Kada smo u ovakvoj dilemi, uglavnom može i jedno i drugo:

perfekat i perfekt,

elemenat i element...

Ima reči kod kojih je u praksi preovladao oblik bez A:

insekt, testament, koncert...

a pojedine imenice imaju samo oblik bez A:

kontakt, komandant, insert...

Pleonazam
Pleonazam predstavlja preteranu/suvišnu upotrebu reči s istim značenjem (najčešće se kao pleonazam navode primeri kao što su stara baba, mala kućica, mlada devojka).

Ali, nekad je potrebno reći stara baba da bi se označila baba još starija od uobičajene bapske starosti, takođe se nekad kaže i mala kućica da bi se pojačalo značenje njene malenosti...

To ne znači da sad treba lepiti gomile pleonazama jedan za drugim, ali takođe to znači da čovek s osećajem za jezik zna gde će da udene potencijalni pleonazam, a da ne uprska jezik.

Pozvati telefonom/telefonirati
Može se reći:

* Pozvao me je telefonom. Telefonirao mi je. Ovo su ispravni oblici.
* Nazvao me je telefonom znači da mi je dao nadimak Telefon.

Prianjati
Ovo je glagol koji se izuzetno izgovara i piše bez J između I i A.

Radije
Ovo je jedini ispravan oblik priloga RADO.

* Radije bih pročitao neku dobru knjigu.

Oblik rađe nije književan.

Reknem/rečem
Ovo su jedini ispravni oblici prezenta glagola REĆI. Primer je za 1. lice jednine.

Rečca ne
NE je rečca koja se piše odvojeno od glagola:

* ne radiš, ne igraš se...

Jedini glagoli koji se pišu spojeno s rečcom ne jesu: neću (nemoj), nemam, nisam.

Imenice i pridevi pišu se spojeno s rečcom NE:

* nesreća, nečovek, neprilika; nesrećan, nezadovoljan, neposlušna, neodređen... (Za IIgor-a)

S(a)
Predlog s(a) sadrži nepostojano a. Pravilno je napisati i s i sa, a nepravilno s'. Oblik sa se upotrebljava ako naredna reč počinje nekim od glasova: z, s, c, ž, š. U ostalim slučajevima se preporučuje korišćenje oblika s.

* Otišao sam biciklom. Ova rečenica govori da sam otišao vozeći bicikl.
* Otišao sam sa biciklom. Ova rečenica govori da sam otišao gurajući bicikl pored sebe.

S vremenom/s godinama
Bolje je nego vremenom, godinama i sl.

* S vremenom ćemo postati jezički eksperti.

S obzirom na
S obzirom na je jedino ispravno. Ne valja reći obzirom na:

* S obzirom na hladnoću, obukao sam jaknu.

(Ne kažemo ni Obzira na to, ja ću tako uraditi, već Bez obzira na to, ja ću tako uraditi)

Sve/svo
Ovo je zamenica srednjeg roda:

* sve vreme, sve zrnevlje, sve cveće...
* Svo je neknjiževni oblik.

Spasavati
Spasavati/spasti je bolje nego spašavati/spasiti. Takođe se prednost daje obliku spaSen u odnosu na spaŠen. Većina drugih glagola u ovom obliku (trpni glagolski pridev) izgovara se i piše bez glasovne promene, treba: doneSen (ne donešen), odneSen (ne odnešen)...

T ili D, pitanje je sad
Kad god smo u dilemi treba da upotrebimo T, osim ispred S ili Š:

pretpostavka, pretposlednji, potkazivač...

ALI

predsednik, predškolski, podšišati...

Na osnovu iste glasovne promene pisaćemo:

tobdžija (a top), buregdžija (a burek), srpski (a Srbin), svadba (a svat), vrapca (a vrabac)...

Za detaljnija objašnjenja, pogledati Jednačenje suglasnika po zvučnosti.

Trebati
Ovo je glagol koji se ne menja po licima ako je iza njega neki drugi glagol:

* Treba da učim. Trebalo je naučiti toliko gradivo. Trebalo bi da učim...

Ako je iza njega neka imenska reč, on postaje promenljiv:

* Trebam ljubavi/hleba. Trebaš mi. Trebamo im...

U vezi s(a)/u vezi
U vezi sa je sintagma koja kazuje da je nešto vezano za neku temu.

* Reći ću ti nešto u vezi s tim filmom.

Nepravilno je reći u vezi filma ili bilo čega drugog.

* Pravilno: Hoću da te pitam nešto u vezi s rimskim brojevima.
* Nepravilno: Hoću da te pitam nešto u vezi rimskih brojeva.

Ujutro/ujutru
Oba oblika ovog priloga ravnopravno su u upotrebi.

U redu/U stvari
* Pravilno: U redu, u stvari
* Nepravilno: Uredu, ustvari
Na vrh
Slepac View Drop Down
eXtreme member
eXtreme member


Pridružen: 09.Studeni/Nov.2008
Status: Offline
Poruke: 160
  Citiraj Slepac Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 10.Srpanj/Jul.2009 u 14:43
Da li se pravilno kaže glumiti ili glumeti?
P. S. Šta je pravilno: dezert ili desert? Obe verzije sam video na TV-u.


Ažurirao Slepac - 24.Kolovoz/Aug.2010 u 11:10
Na vrh
 Odgovori Odgovori Stranica  123 17>

Pređi na drugi Forum Forumska ovlašćenja View Drop Down

Bulletin Board Software by Web Wiz Forums® version 9.56a
Copyright ©2001-2009 Web Wiz

Stranica je generirana u 0,094 sekundi.